Hiljade knjiga samopomoći se objavi svake godine, obećavajući ključ za sreću i otkrivanje smisla života, ali memoari Viktora Frankla iz 1946. baveći se surovom tragedijom drugog svjetskog rata, nude jedinstven i jednostavan odgovor. Frankl kaže da pronalaženje sreće počinje odustajanjem od potrage za srećom.

Austrijski psihijatar Viktor Frankl napisao je psihološke memoare pod nazivom" Zašto se niste ubili". Kroz lična i iskustva drugih logoraša Aušvica predstavio je svoju teoriju logoterapije po kojoj je smisao, a ne uspjeh ili sreća, sila koja pokreće ljudski život. On piše:

"Život ne čine okolnosti nepodnošljivim, već nedostatak smisla i svrhe".

Frankl čvrsto veruje da se ljudski duh može podići iznad okolnosti koje je nemoguće i zamisliti.

"Kada više ne možemo da promijenimo situaciju, izazvani smo da promijenimo sebe".

Logoterapija se manje bavi prošlošću i ispitivanjem svijesti, ona je okrenuta budućnosti i smislu sopstvenog života prema kome se treba usmjeravati. Na pitanje, šta je smisao života, on odgovara:

"Životni smisao se razlikuje od čoveka do čoveka, iz dana u dan, iz sata u sat. Zato i nije tako važan opšti smisao života, koliko specifičan smisao života u datom trenutku. Postaviti tako uopšteno pitanje bilo bi kao da pitamo šahovskog majstora koji je šahovski potez najbolji na svijetu. Jednostavno, nema najboljeg, ili čak dobrog, poteza koji ne bi zavisio od situacije u igri i od osobina protivnika".

Lekcije koje je Viktor Frankl naučio na težak način zvuče jednostavno i u tome je njihova ljepota.

Ne možemo da biramo svoje okolnosti, ali možemo da biramo svoj stav.

Frankl kaže da, kada je sve drugo oduzeto, čovjek i dalje ima svoju posljednju slobodu, a to je sloboda da ‘bira svoj stav u bilo kakvom sklopu okolnosti’. Mi donosimo odluku da nastavimo dalje, da nastavimo da se budimo i živimo svoj život svaki dan, zato što vjerujemo da postoji neka viša svrha – da naša patnja nije uzaludna.

"Na neki način, patnja prestaje da bude patnja u trenutku kada dobije smisao, kao što je smisao žrtvovanja".

Ljubav je čuvar smisla

Smisao može doći iz različitih izvora, ali ni jedan nije snažniji od ljubavi. Frankl piše da je u rovovima Aušvica doživeo istinu starog klišea da ‘sve što ti je potrebno je ljubav‘. Misli o voljenima, Frankl piše, pružaju čoveku osećaj blagostanja makar na trenutak, čak i kada mu ništa više nije ostalo.

„Po prvi put u životu sam osjetio istinitost onoga što su toliki mislioci izrekli kao posljednju mudrost svog života i što su toliki pesnici opjevali: da je ljubav posljednje i najviše do čega se ljudska egzistencija može vinuti.“

Život zahtjeva smisao za humor

Frankl veruje da birajući smijeh i smisao za humor, više nego bilo šta drugo nam može pomoći da se ‘izdignemo iznad svake situacije’. On objašnjava da su zatvorenici pronalazili male momente slobodnog vremena tokom kojih bi pričali viceve i smijali se.

"Pokušaj humora i posmatranja svega u humorističkom svjetlu stvara vještinu koja se zove umjetnost življenja".

Uspjeh i sreća nisu kraj i nemaju kraj

Frankl je žalio činjenicu da savremeno društvo sebe opisuje kroz dostignuća, što umanjuje vrijednost onih koji nisu nužno toliko uspješni i srećni kao drugi. Njegov savjet za srećan (i uspješan) život, jeste da se ne juri za uspjehom, već umjesto toga treba posvetiti sebe nečemu većem od nas samih, i pustiti uspjeh da nas prati kao neizbježan nusprodukt tog zalaganja.

"Ne ciljajte ka uspjehu. Što više ciljate i od njega pravite metu, više ćete ga mašiti. Jer uspjeh, kao i sreća, se ne mogu pronaći, oni moraju nastati, a oni nastaju samo kao posljedica lične posvećenosti razlogu većem od samog čoveka ili kao nusprodukt nečije potpune predaje drugoj osobi. Sreća mora da se desi, a isto važi i za uspjeh, morate da dozvolite da vam se dese tako što nećete misliti o njima.“

Četiri životne lekcije čovjeka u potrazi za smislom

Komentari (0)