Pogledajte kako izgleda imanje fudbalera Marija Stanića (FOTO)

Hercegovina, to ti je nova Istra, samo to ljudi još nisu prokužili - rekao mi je Mario Stanić, proslavljeni fudbaler iz postave legendarnih "vatrenih" i vlasnik imanja u Bijači, arsenala malih neohercegovačkih kuća koje su dobile nagradu Udruženja hrvatskih arhitekata za najuspešniju stambenu arhitekturu .

I vjerovatno bih se kao ponosna Istrijanka i uvrijedila na tu izjavu, možda čak i posvađala, da u tom trenutku nismo stajali na brdu sa kojeg se vidi jedan od najlepših zalazaka sunca i da nismo bili u tako lepom ambijentu, da bi svaki zaljubljenik u svoj kraj poželio tako nešto vidjeti u svojoj (pra) domovini. Ovo fascinantno imanju koje su pažljivo njegujući prirodu i lokalnu tradiciju stvorili arhitekti Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić.

"Kada je Mario otišao u fudbalsku penziju, odlučio je kupiti zemljište u svom rodnom kraju, u malom selu Bijača odakle su poreklom njegovi roditelji, a sasvim slučajno tu je rođena i njegova supruga. Velika se pažnja posvetila zoniranju sadržaja, o miniurbanizmu parcele, a zatim o adekvatnom pozicioniranju i oblikovanju svih sadržaja koji su bili investitor želja. Velika se pažnja posvetila zoniranju sadržaja, o miniurbanizmu parcele, a zatim o adekvatnom pozicioniranju i oblikovanju svih sadržaja koji su bili investitor želja. Kako je zemlja tamo jako jeftina, kupio je celo brdo, 35.000 kvadrata, i onda me pozvao i rekao 'Zik, moram ti nešto pokazati", prisjetio se Zoran Zidarić, partner u kancelariji 2 Arhitekta.

Uskim i strmim cesticama probio se put Vrgorca preko Metkovića uz granicu do Hercegovine. Ondje ga je dočekao Mario i sa širokim osmehom pokazao mu brdo koje je tada bilo zaraslo u makiju.

"Mario je htio da se napravi seosko imanje na kojem će uzgajati masline, vino, voće, povrće, živina, koze i koje će moći samostalno funkcionisati i biti samoodrživo. Htio je da stvori mjesto u kojem će se on sa svojom brojnom porodicom i još brojnijim prijateljima osjećati dobro, gdje će se družiti i koje će im svima pomoći da pobjegnu od svakodnevice i gradskog načina života. Prirodni resurs je kamen kojega u tom kraju ima u izobilju. A kilometre kamenih bedema godinama su slagala trojica majstora koji su nakon svega postali velemajstori Takođe, htio je imati mjesto gdje će moći sa svojim prijateljima zaigrati fudbal, rukomet, tenis i balote, gdje će mu se djeca moći nesmetano igrati i upoznati prirodu i kraj odakle im roditelji potiču, ali isto tako roštiljati, družiti se i zabavljati", prisjetio se Zidarić, poentirajući kako je sve to što sada vidimo nastalo iz ljubavi prema kraju i mjestu gdje se osjećaš dobro.

"Kada smo tu došli, na brdu nije bilo ničega. Samo krš i makija, čak ni stabla nije bilo, niti išta drugo za što bi se čovjek mogao uhvatiti. I onda smo paralelno s razgovorom s investitorom počeli proučavati lokalnu istoriju, tradicijsku arhitekturu i uočili da su hercegovačka sela zapravo raštrkana, a u tradicionalnom smislu građena od malih kamenih prizemnih kuća koje dvije po dvije ili tri tvore ansambl, nakon čega kilometrima nema ničega. Tu ideju pokušali smo reinterpretirati na savremeni način i umjesto jedne velike kuće u kojoj bi bili smješteni svi potrebni sadržaji, napravili smo njih Šest", rekao je Zidarić, koji zapravo nije sasvim u pravu s obzirom na to da je sedma kuća na imanju, takođe rađena u sličnom arhitektonskom izrazu, ona za psa.

Naime, kad malo bolje pogledate sve kuće na imanju, zapravo su slične. Na pitanje kako to da se odlučio na savremene kamene kuće sa ravnim krovom, vlasnik Mario spremno odgovara: - To je bio moj jedini zahtjev. Supruga i ja puno se bolje osjećamo u nečemu modernom i savremenom, a ne u falsifikovanju istoriji.

U glavnoj kući u  kojoj se u prizemlju nalazi velika natkrivena terasa, kuhinja, trpezarija i dnevni boravak, a na spratu tri spavaće sobe i dva kupatila, ima ukupno oko 200 kvadrata, a uz nju na popločanom platou nalaze se još dvije kuće, jedna od 100, a druga od 70-ak kvadrata. Drugi je objekat sličnog arhitektonskog izraza, ali malo drugačijih proporcija, i to je zapravo kuća za goste, dok je u trećem skrivena garaža, vinski podrum i roštilj sa terasom za druženje.

Hercegovačka sela tradicijski su raštrkana i građena od kamena, a mi smo isto to reinterpretirali na savremeni način

Sve je to moglo da stane u jednu kuću od 400 kvadrata, ali takva bi kuća na ovom terenu izgledala glomazno. Mi smo se odlučili reinterpretirati strukturu hercegovačkih sela, tako da smo te sadržaje razbili u tri volumena, odnosno tri kuće - ispričao je arhitekta i dodao da se na početku imanja nalaze još dve manje kuće - jedna za porodicu koja će se brinuti o imanju kada vlasnika nema te jedna u kojoj je spremište za alat. Uz teniski i malonogometni teren nalazi se i šesti objekat koji je zapravo kućica za druženje koja služi kao mala svlačionica i prostor za osveženje, uz domaću hranu i piće.