Kako banke opravdavaju visoke kamate na rate i njihov uticaj na trgovce i kupce?

Povodom pitanja koja su se pojavila u vezi s novim Zakonom o unutrašnjoj trgovini FBiH i njegovom uticaju na ekonomske odnose između banaka, trgovaca i krajnjih potrošača, a posebno u kontekstu visokih kamata na otplate na rate, Udruženje banaka BiH dalo je za Akta.ba nekoliko ključnih pojašnjenja koja se odnose na ulogu banaka u finansijskim aranžmanima, kao i odgovornost banaka u ovom procesu.

Naime, ograničenja koja se novim zakonom postavljaju u vezi s popustima za gotovinsko plaćanje i dodatnim troškovima za kupovinu na rate ne uzimaju u obzir stvarne troškove s kojima se trgovci svakodnevno suočavaju, posebno kada su u pitanju visoke kamate i provizije banaka. Tačnije, kada kupci odluče platiti na rate, banke naplaćuju kamate koje iznose između 7-10% na ukupan iznos prodaje!

ODGOVORNOST BANAKA

Trgovci su mišljenja da to najveću štetu pravi kupcima, a najveću korist bankama. Na maržu od 10 posto malih trgovaca, banka uzima 2,5 posto, što je 20 posto zarade malog trgovca. Dakle, banke uzimaju više nego što će oni platiti poreza na dobit, ukoliko ga imaju naravno.

Kako bismo utvrdili odgovornost banaka u finansijskim aranžmanima i njihovom utjecaju na trgovinu i kupce, pitali smo kako banke opravdavaju visoke kamate na rate kupovine, s obzirom na to da te kamate i naknade direktno opterećuju trgovce i potencijalno povećavaju troškove za krajnje potrošače.

"Važno je razjasniti da, kada je riječ o plaćanju na rate putem kartica, banke koje izdaju kartice (issueri) naplaćuju kamate ili naknade isključivo od korisnika kartica – njihovih klijenata, a ne od trgovaca. Ovi troškovi se transparentno komuniciraju klijentima prema svim regulativama i ugovornim odredbama koje oni potpisuju prilikom korištenja kreditnog proizvoda. Kod banaka koje su pružaoci POS usluga trgovcima (acquireri), postoji druga vrsta naknade – provizija za korištenje POS uređaja i podjelu na rate, koja može biti zasebna ili dio ukupne provizije platnog prometa. No, ključno je naglasiti da trgovci upravo kroz ovu uslugu proširuju prodajne mogućnosti, jer potrošači lakše odlučuju za veće ili učestalije kupovine kada im se nudi opcija plaćanja na rate", pojasnio je za Akta.ba Edis Ražanica, direktor Udruženja banaka u BiH.

Banke smatraju da su kupci u potpunosti informisani o troškovima koji prate određene kreditne proizvode, uključujući kamate na rate, što je jasno definisano u ugovoru između banke i korisnika kartice.

Ražanica ističe da su kupci kroz pregovaračku fazu potpuno informisani o troškovima koje određeni kreditni proizvod sa sobom nosi – što je osigurano Zakonom o zaštiti korisnika finansijskih usluga u FBiH odnosno Zakonom o bankama RS.

PROVIZIJE PRILAGOĐENE PROMETU I SEKTORU TRGOVACA

"Također, svaki trošak na strani klijenta je jasno naveden u ugovoru, što eliminiše mogućnost da se to posmatra kao neka vrsta 'štete'. Ako se ovdje misli na proviziju koju banke-acquireri naplaćuju trgovcima za POS uređaje i plaćanje na rate, ista se ne odnosi na kupce i nije dio ugovornog odnosa banka-kupac, nego se radi o odnosu banke i trgovca koji ugovara uslugu kartičnog plaćanja u svom objektu", dodaje.

S druge strane, smatra da trgovci imaju dodatnu korist jer omogućavajući plaćanje na rate privlače više kupaca, bez troškova manipulacije gotovinom, što uključuje troškove polaganja pazara i sigurnosnog transporta novca – što je značajna prednost u poslovanju.

Govoreći o mogućoj zakonskoj regulativi za ograničavanje bankarskih provizija, Ražanica ističe da banke koje pružaju POS uređaje naplaćuju provizije koje su prilagođene prometu i sektoru trgovca.

"Pored standardnog platnog prometa, trgovci smanjuju dodatne operativne troškove kao što su manipulacija gotovinom, sigurnosni transport i polaganje pazara. Uz to, Zakon o međubankarskim naknadama u oba entiteta BiH donio je ograničenja na naknade (IRF) koje banke-issueri naplaćuju od banaka-acquirera, kako bi se smanjili ukupni troškovi kartičnih transakcija. Svaka banka samostalno određuje strategiju u skladu sa svojim troškovima i tržišnim uslovima", kazao je.

KAMATE KAO KOMPENZACIJA ZA RIZIK KREDITIRANJA

Banke često opravdavaju visoke kamate kao kompenzaciju za rizik koji preuzimaju u vezi sa kreditiranjem. Kreditni rizik, odnosno mogućnost da potrošači ne budu u mogućnosti da otplate dug, je jedan od ključnih razloga zbog kojih banke naplaćuju kamate. Takođe, administrativni troškovi povezani s obradom rata, održavanjem kreditnog portfolija i stalnim praćenjem klijenata mogu biti visoki, što banke često navode kao razloge za kamate.

Međutim, visoke kamate takođe mogu biti posljedica konkurencije među bankama i tržišnih uslova. Ukoliko tržište omogućava, banke mogu postaviti kamate koje su veće od potrebnog minimuma za pokriće rizika, čime ostvaruju dodatni profit.

Kada je riječ o kamatama na rate i njihovom uticaju na trgovce i kupce, Ražanica napominje da kamatne stope na kupovinu na rate nisu direktno povezane s trgovcima, već se primjenjuju kao dio kreditnog proizvoda između banke i klijenta korisnika kartice.

"Ove stope su formirane u skladu s tržišnim uslovima i transparentno se komuniciraju klijentima kroz ugovorne odredbe. Važno je naglasiti da banke obezbjeđuju dodatne finansijske resurse koji omogućavaju trgovcima da povećaju promet, dok klijentima nude fleksibilnost u kupovini", navodi direktor Udruženja banaka BiH, dodajući da banke snose značajnu odgovornost u obezbjeđivanju stabilnih i pristupačnih finansijskih usluga, čime doprinose ekonomskoj stabilnosti i rastu kupovne moći na tržištu.

"Pružanjem kartičnih kreditnih proizvoda banke omogućavaju povećanu likvidnost, jednostavnije transakcije i sigurnost u prometu bezgotovinskim sredstvima, što je od koristi i za trgovce i za klijente. Svi zvanični ekonomski pokazatelji potvrđuju pozitivan uticaj ovih usluga na tržište i kupovnu moć", zaključeno je.

S obzirom na sve gore navedeno, trgovci mogu imati opravdane brige u vezi sa visokim kamatama na rate i uticajem koje one imaju na njihovo poslovanje, a potencijalno i na krajnje kupce. Korištenje zakonskih i regulatornih mehanizama da se ograniči visina kamata ili da se uvedu transparentniji uslovi poslovanja u ovom segmentu moglo bi biti korisno za sve učesnike na tržištu.

Banke, sa svoje strane, mogu opravdati visoke kamate ekonomskim razlozima, ali važno je da regulatorna tijela prate te procese kako bi osigurali ravnotežu između interesa banaka, trgovaca i potrošača.

S.B.