Kvalitet bez granica

Ne trudi se da o svemu znaš sve, da ne bi u svemu postao neznalica (Demokrit) 

Piše: Nijaz Alispahić

Imali smo sve u u našem Sarajevu, Ferdinanda i Gavrila, Valtera i Haseta, Dugme i Indekse, Davora i Kinđeta. A imali smo u našem gradu i Volkswagen, Mercedes, SKF... Fizičari moraju znati nešto o Arhimedu, Newtonu, Tesli, Einstainu, ljekari o Pasteru, Kochu, Hipokratu, a ko su ljudi koji su zanimljivi u oblasti kvaliteta, ako se kvalitet smatra naučnom disciplinom.

Ljudi su oduvijek željeli kvalitetan proizvod, kvalitetnu uslugu i na kraju kvalitetan život. Saznanja o povijesti kvaliteta počinju s prvim pisanim tragovima, kao što su pisani tragovi iz Egipta, Mezopotamije, Indije i Grčke. Interesantno je da se u raspoloživoj literaturi kao eksperti u oblasti kvaliteta pominju uglavnom američki i japanski stručnjaci, te pokoji evropljanin  što dovodi do pitanja da li su  u drugim dijelovima svijeta postojali eksperi i "gurui" kvaliteta.

Kada je kvalitet postao naučna disciplina? Obzirom da je do pedesetih godina 20. vijeka smatran sastavni dio drugih disciplina (umjetničkih, zanatskih, industrijskih ) može se zaključiti da su pedesete godine prošlog vijeka  početak proučavanja kvaliteta kao naučne discipline.

Prije više od 40 godina u Dubrovniku je održan znanstveni skup pod nazivom "Razvoj i upravljanje kvalitetom" koji je vodio Dr. J.M. Juran koji je važio za vodečeg stručnjaka. Na tom skupu se kao parametri kvaliteta koji se definiše kao pogodnost proizvoda za upotrebu, smatraju:

• Kvalitet konstrukcije
• Kvalitet konformnosti 
• Raspoloživost, pouzdanost i sposobnost održavanja uređaja trajne namjenei
• Servis u upotrebi proizvoda.

Tu je kao teza zastupana i definicija „spirale progresa“ koja počinje kvalitetom u istraživanju i razvoju a završava povratnim informacijama o proizvodu u upotrebi u cilju novog poboljšanja kvaliteta proizvoda.

Spirala progresa je i standardom definirana, međutim tokom revizije i smanjenja broja standarda serije ISO 9000 negdje izgubila se i ne pominje se više.

Kvalitet je uvijek bio inspiracija za pisanje knjiga, stručnih i naučnih radova  i autori su se nadmetali u tumačenju značenja i davanju što stručnih definicija. Vremenom su se definicije mijenjale i prilagođavale tehnološkom napretku i zrelosti autora. Sigurno je da je da riječ kvalitet potiče od latinske riječi “qualitas”, a predstavlja svojstvo, kakvoću, osobinu, odliku, značajku, sposobnost, vrijednost i još mnogo toga. 

Smatra se da je period civilizacije star oko 5000 godina (svega 0,2 procenta perioda evolucije ljudskog bića), pa bi vjerovatno to bio i period koji iziskuje postavljanje nekih standarda kvaliteta . Postavlja se  pitanje i kada je počeo napredak civilizacije "jedinog razumnog bića na planeti Zemlji". Zašto se smatra da je čovjek razumno biće? Jednostavno smatra se da jedino ljudski mozak traži odgovor na pitanje zašto se nešto dešava. Mozgovi ostalih bića ne traže taj odgovor. Pitanje zašto, dovodi do progresa civilizacije, do proizvodnje i tehnološkog napretka ali isto tako i do ubrzanog uništavanja planete na kojoj živimo.

Kada je počeo progres? Pa nekad su sva ljudska bića  morala biti lovci da bi preživjeli. Ako su mogli uloviti dva mamuta to je smatrano vještinom, međutim kada su krdo slonova satjerali niz liticu to više nije vještina, već početak stvaranja viška vrijednosti.

Neograničen napredak u ograničenom okruženju nije moguče. Sve civilizacije prosperiraju samo dok se šire, a vremenom dođe do granice  kada naraste broj gladnih što neminovno vodi revoluciji. I tako stalno. Došli smo, izgleda do stadija kada se bližimo opasnom dijelu istorije. Ako uspijemo izbjeći katastrofu u narednih 200 godina bićemo sigurni.

Svi će se složiti da pravu definiciju kvaliteta može dati  jedino onaj kome je namijenjen taj kvalitet: kupac–korisnik, on je taj ko odlučuje šta je kvalitet.

Pitanje je da li se dobrim definicijama nešto poboljšava ili se treba djelovati poboljšanjem poslovnih procesa. Vještina je napraviti nešto, a ne smišljati definicije.

Prije nego sam počeo pisati prve redove ove knjige morao sam sebe ubijediti da radim nešto korisno, a odlučio sam da napravim jednu anketu temeljem koje bih bio siguran da trebam zabilježiti nešto o ovom vremenu i mojim savremenicima koji su privrženi  kvalitetu šta god pod time podrazumijevali.

Pripremio sam neke fotografije proizvoda koji su se radili na našim prostorima i pokazao sinovima. Pitao sam ih da li znaju gdje su se proizvodili proizvodi na fotografijama. Na fotografijama su bili proizvodi iz fabrika u Sarajevu, Bugojnu, Zagrebu, Kragujevcu..

Nakon što su odgovori bili negativni, bio sam siguran da ipak nešto od toga trebam zabilježiti i spasiti od zaborava ono što se na našim prostorima dešavalo u vremenskom razdoblju koje pamtim.

1987. godine prešao sam iz fabrike ZRAK Sarajevo u UNIS- ovu "Službu za osiguranje kvaliteta"  i to je bio moj početak rada u ovoj oblasti. Imao sam sreću da dobijem prava temeljna znanja od Veljka Petrića, tadašnjeg rukovodioca Službe, kojeg treba pomenuti kao čovjeka koji je u to doba bio pionir u ovoj oblasti i učestvovao je u pripremi/prevodu  prvih standarda ISO 9000. Tada su ovi standardi u SFRJ nosili oznaku JUS AK 1  012 (ISO 9001).

U to doba UNIS je imao preko 55 000 zaposlenih u oko 70 tvornica širom Jugoslavije.

Rijetki su tada bili konsultanti koji su radili samostalno. Jedan od njih je bio Ivo Bakija i upoznao sam ga negdje 1987 godine kada je dolazio u UNIS. Mislim da su njegove konsultantske usluge tada koristili i Famos i Energoinvest.

U to doba u Energoinvestu je kao frontmen u oblasti kvaliteta djelovao Nikola Heleta, koji je organizacijski postavio stvari na pravo mjesto što je i danas prisutno u ovom sistemu.

U FAMOSU su se proizvodili motori prema Mercedes Benc licenci tako da je bio prisutan ovaj veoma zahtjevni sistem kvaliteta. Budimir Ćuković i Mirza Topić su tada bili  u  odjelu koji je razvijao sistem osiguranja kvaliteta Daimler Benz, a mogli su se pročitati i u to doba zanimljivi radovi na  temu audit proizvoda čiji je autor bio Milinko Rac.

U Mostarskom sokolu su se sklapali avioni i helikopteri i koliko znam bio je prisutan sistem kvaliteta Rollce Royce.

Mlađe ne vrijedi da pitam, a stariji čitatelji će se sjetiti ovog kultnog NSU modela iz koji je od 1965. godine sklapan u vogošćanskom "Pretisu . U to doba smanjenje proizvodnje za vojsku primoralo je  ovo ogromno preduzeće sa nekoliko hiljada zaposlenih da se preorijentiše na nešto popularnije od metaka i granata. Tako je pet hiljada "Prinčeva" godišnje montirano i prodavano po tadašnjoj cijeni od milion i osamsto hiljada dinara. Koliko je to novca pokazuje činjenica da je za jednog "Princa" valjalo raditi dvije godine. 

NSU PRIMA 1957-1964 Vogošća

NSU Supermax 1957 -1963 Vogošća 

 

Volkswagen "Buba" 1972-1976 Vogošća

"Princ" je otvorio vrata Bubi u BiH i na prostorima bivše Jugoslavije. A kako je VW ušao u Bosnu? Volkswagen je radio sa beogradskim Inexom, koji je prodavao godišnje od 1.000 do 2.000 komada njegovih vozila. Bosanci su delegaciji iz VW-a rekli da su spremni da odmah prodaju 10.000 automobila, a da od druge godine proizvodnju povećaju na 20.000 jedinica, pri čemu je obaveza VW-a bila da otkupi 50% delova proizvedenih u nekoliko fabrika iz BiH i Jugoslavije. 1969. je potpisan ugovor, izgrađena je hala od 40.000 kvadrata, počela je montaža“ Bube“, tada najpoznatijeg VW-ovog modela i tako je nastala Tvornica automobila Sarajevo - TAS. Trebalo je hrabrosti u tadašnjem sistemu napraviti čisto kapitalistički ugovor  sa 51% u vlasništvu UNIS-a i 49% u vlasništvu VW-a . Potrebno je pomenuti ime tvorca UNIS-a Abaza Deronje vizionara koji   je vodio politiku viših oblika saradnje sa inopartnerima: prenos tehnologija, zajednička ulaganja licencna proizvodnja. Buba se u TAS-u proizvodila  od 1972. do 1976, i bila je nešto skuplja od "Princa".

Svijetu je predstavljeno novo čudo iz Volkswagena - "Golf"

Prvi "Golf J" je u TAS-u sklopljen 1976. godine, uz toliki interes da je jedini izlaz za planere proizvodnje bilo dodatno povećanje procenta domaćih komponenti u vozilu i povećanje izvoza kako bi se zauzvrat dobila mogućnost što većeg uvoza delova iz VW-a. 

Prava proizvodnja "golfa" je počela 1977, kada se proizvodilo od pet do šest hiljada automobila. Kasnije taj broj porastao na 10, odnosno 15 hiljada. Kako se tvornica razvijala, tako se povećavao broj proizvedenih automobila, ali i broj zaposlenih. Rast TAS-a značio je i procvat drugih fabrika, kao npr. tvornice auto stakala u Bosanskom Šamcu (godišnja proizvodnja za 100.000 automobila, izvoz od 30 miliona maraka) ili  fabrike "Tesla"  koja je isporučivala akumulatore u vrijednosti od 15 miliona maraka.
Fabrička cijena "Golfa" je bila oko pet miliona i 950 hiljada dinara, ili oko osam hiljada maraka. Na to se dodavao porez od 25%, tako da je krajnja cijena bila desetak hiljada maraka. U to doba ova suma se mogla zaraditi za godinu dana. 

Iako je "zastava 101" koštala oko šest miliona dinara, odnosno bila za trećinu jeftinija, "golf" je polako preuzimao primat i ulazio u garaže i srca ljubitelja automobila.
Nakon osam godina vladavine prve generacije "golfa", krajem 1985. dolazi na red "Golf dvojka". Dvojka je koštala između 15 i 20 hiljada maraka, a ljudi sa dobrim primanjima su je mogli kupiti za desetak do dvanaest plata. Izvoz na osnovu kooperacije iz TAS-a pred rat je iznosio od 250-300 miliona maraka uz plan da se popne na pola milijarde. Na talasu sedmogodišnje masovne produkcije pripremana je proizvodnja od, za današnje uslove fantastičnih 40.000 vozila. A onda su došle devedesete i rat...

Zašto je značajan ulazak Volkswagena na naše prostore. Sa proizvodnjom automobila je uvezen i sistem osiguranja kvaliteta. U to doba sve ključne funkcije u TAS-u su držali Nijemci, a posebna pažnja se posvećivala osiguranju kvaliteta u proizvodnji. U to doba počinje  u cilju praćenja kvaliteta dobavljača audit druge strane, gdje je nezavisni auditor ocjenjivao dobavljače TAS-a. Napominjem da je 60% dijelova na Golfu bilo od dobavljača tako da je proces praćenja i ocjene dobavljača bio značajan dio sistema osiguranja kvaliteta. 

Pored ugovora sa Volkswagenom značajno je pomenuti i ugovor sa SKF-om koji je zaključen na istom principu 51% u vlasništvu UNIS-a i 49% u vlasništvu SKF-a .Tako smo uvezli i sistem osiguranja kvalitetom SKF koji i danas egzistira u Tvornici valjčića Konjic i UTL Vogošća. Isto tako Unisova tvornica stakala za automobile UNIGLAS Bosanski Šamac radila je prema sistemu kvaliteta Vegla .

Kako je slika važnija od hiljadu riječi u nastavku, šta se sve proizvodilo na našim prostorima vidi se na slijedećim fotografijama.

 

 

Fabrika automobila "Zastava" rođena je 1953. godine, a dvije godine kasnije u saradnji sa "Fiatom" počinje proizvodnja popularnog "Fiće". Bio je pristupačan, mogao je da se uzme na kredit, a i malo je trošio. Zvali su ga "Fića nacionale" i pojavljivao se u različitim verzijama i kao putnički automobil i kao policijski.

Proizvodnja "Juga" počela je 1981.godine, a 1986. kreće njegova avantura po SAD. U vrijeme kada je najjeftiniji novi auto na američkom tržištu koštao 9.113 dolara, "Jugo" je ponuđen za samo 3.995.

Nijaz Alispahić, diplomirani mašinski inžinjer sa preko trideset godina iskustva na uvođenju sistema kvaliteta prema Volksvagen, SKF, Fordovim i Standardima ISO 9000, autor je niza stručnih radova. Ispit za vodečeg auditora (Lead Auditor), položio je kod AJA EQS u Engleskoj i registriran u svjetskom registru certificiranih auditora (IRCA) u Londonu. Posjeduje certifikate British Standards Institution, AJA EQS, BVQI, Center for International Programs University of Dayton kao i TÜV AKADEMIE QM. U konkurenciji od 54000 uposlenih 1989. godine dobio je “Zlatnu značku” (priznanje koje dodjeljuje UNIS-ov Odbor za kvalitet pojedincima za izuzetan doprinos na razvoju sistema kvaliteta). Do sada u ulozi konsultanta učestvovao u izgradnji sistema kvaliteta i sistema okolinskog upravljanja u velikom broju organizacija koje su uspješno certificirane. Član je Tehničkog komiteta za pripremu državnih standarda iz oblasti kvaliteta pri Institutu za standardizaciju mjeriteljstvo i patente.