Ko će platiti Vladi FBiH milijardu KM?

Vlada FBiH nije usvojila fiskalne zakone. Ovi zakoni su bili potrebni kako bi rasle sve plate u FBiH i kako bi se konačno oslobodili prakse zvana "koverta", smanjili sivu ekonomiju, jednostavno učinili institucije inkluzivnijim. Daron Acemoglu, Simon Johnson i James Robinson su dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 2024. godine upravo zbog forsiranja ovog tipa institucija. Institucionalni razvoj je bitan. Jer recept je jednostavan, barem na papiru - što su institucije više inkluzivne tj. pravedne, bez partijske kontrole, transparentne, u javnom interesu, ne partikularnom, to su radnici i poslodavci spremniji da doprinesu navedenim. Kada radnici i privrednici vide i budu zadovoljni time gdje ide njihov novac (penzije, zdravstvo, putevi i slično) onda su spremniji da doprinesu. Naravno, ne trebamo se odmah zaletiti sa zaključkom da ovo funkcioniše dobrovoljno. Kada je Norveška uvela "dobrovoljni porez" 2017. godine, za čitavu godinu je samo skupila 1.325 dolara godišnje. Norveška ima inkluzivne institucije, to nije sporno. Norveški građani i poduzetnici su pak kao i bosanskohercegovački - ne vole plaćati poreze državi. To pokazuje da država mora koristiti monopol prisile pri naplati poreza, to niko ne osporava, jer u suprotnom ne bi imala prihoda potrebnih za ispunjenje javnih ciljeva. Sa druge strane, to potvrđuje jednu bitnu činjenicu, naročito za bosanskohercegovačku postkomunističku javnost - poduzetnici/radnici u Bosni i Hercegovini nisu više ili manje pohlepni od onih u Hrvatskoj, Sloveniji, Poljskoj, Njemačkoj, SAD-u ili Japanu - ako bi vidjeli priliku da zarade dodano 1 KM, iskoristili bi je. Ljudski interesi su predvidljivi. Ljudi reaguju na poticaje. To je osnova ekonomije. Čak se ekonomisti i šale oko toga.

Interes je interes

Poznati ekonomski vic kaže: Dvojica ekonomista hodaju ulicu i prođu pored novčanice od stotinu dolara bez da je podignu. Kasnije se jedan ekonomista okrene drugom i pita "zar to nije bilo stotinu dolara na ulici?". Drugi ekonomista odgovora - "nije, jer da jeste neko bi to pokupio već". Ako neće bosanskohercegovački poduzetnik zaraditi, hoće hrvatski, ako neće hrvatski hoće slovenski, ima i njemački, pa i američki, kineski. Prostor na tržištu se popunjava vrlo brzo. Isto tako ako neće našeg radnika cijeniti naš poduzetnik, onda hoće njemački itd. Međutim, za razliku od gore nabrojanih zemalja u komparaciji sa našom, oni daju privid ili realnost inkluzivnih institucija. EU, SAD, druge razvijene zemlje su dosta predvidljivi sistemi i relativno inkluzivni spram naših. Naše institucije nisu inkluzivne po bilo kojem osnovu - od notornog nameta na rad i kažnjavanja radnika (kako bi se nagradili neradnici) što se radi kroz sistem doprinosa preko činjenice da su sva javna poduzeća i institucije pod partijskom kontrolom pa sve do toga da se ne mogu izvesti bazni infrastrukturni projekti poput npr. povezivanja Tuzle i Sarajeva, ili pak saniranja pruge prema Pločama zbog tragedije u Jablanici i ostatku Hercegovine. Brojni su primjeri nefunkcinisanja naših institucija. Brojni su drugi primjeri cijene tih institucija - uplatnica, namet jedan, namet dva, parafiskalni namet, direktni, indirektni porez, šalter jedan, šalter dva, gore dole, vamo tamo. Znaju to naši građani dobro.

Kako raste plata?

Jedan od razloga zašto imamo niže plate u odnosu na EU npr. jeste što naše institucije ne funkcionišu i što su ekstraktivne po prirodi, najviše u funkciji političkih elita, najmanje građana i poduzetnici. To godi elitama, čak i pod cijenu da se uništi čitava ekonomija, poput federalne što se dešava trenutno - a kako bi građani i poduzetnici bili pod kontrolom politike, ili subvencija kako se ovih dana obećavaju. Ali, zašto nemam švicarsku platu? Pitanje je na koje brojni ne mogu ponuditi adekvatan odgovor. Neki kažu jer su naši poduzetnici pohlepniji od švicarskih, drugi tvrde jer ne znamo, treći jer kulturološki nismo poput drugih i slično. Neki navode dobit kao razlog (5,2 milijardi KM - da podijelimo na gotovo 550.000 radnika u FBiH svaki radnik bi dobio oko 500 KM više neto; svakako da to znači da smo postali socijalistička ekonomija poput Sjeverne Koreje ili Kube gdje nema dobiti). Pravi odgovor je produktivnost rada - što je rad produktivniji, to će biti veća plata. Kako ostvariti švicarsku produktivnost rada u bosanskohercegovačkim ekonomskim, pravnim, političkim i drugim okolnostima? To je problem! Plus, minus drugih faktora, od ponude i potražnje za radnikom, do uslova u specifičnoj industriji, stvaranja vrijednosti i slično. Ovo naravno ne razumiju oni koji dobijaju plate u javnom sektoru. Tu se posmatra zvanje, pozicija, moć sindikata da izlobira, politička volja, i slično dok u realnom sektoru sve zavisi od toga da li nastaje nova vrijednost ili ne, da li rad učestvuje i koliko u toj vrijednosti (u odnosu na kapital uglavnom), da li je rad produktivan, da li postoji stabilna ponuda rada i slično. Sve to se mijenja vremenom. Ko bi prije par decenija mogao predvidjeti da će rad majstora i programera bili toliko cijenjen? A da će toliko pasti plate u bankarskom sektoru (spram profita) i slično? Non-stop se dešavaju ove promjene i rezultat su globalnih tržišnih dešavanja. Naše ekstraktivne institucije vole status quo, vole politički zarobljenu privredu (tzv. "tender ekonomija") i prosperitetan javni sektor. Sve to koči produktivnost, inovativnost, kreativnu destrukciju Joseph Schumpetera itd.

Ekstraktivne institucije

Ne treba da iznenađuje da građani Bosne i Hercegovine kude naše ekstraktivne institucije na dnevnoj bazi. Ali kada te ekstraktivne institucije odluče da postanu još ekstraktivnije, onda im pruže "lopovsku". Upravo to se desilo kroz podršku odluci koja je donesena bez analiza, bez konsultacija, bez vizije, bez fiskalnih reformi, bez unaprijeđenja poslovnog i radnog okruženja, bez, bez i bez, ali sa jednim "sa", sa interesom, a to je da se od realnog sektora izvuče još jedna milijarda KM za potrebe budžeta. Ništa više i ništa manje. Federalni budžet u 2024. godini je bio u brojnim problemima u smislu tekuće likvidnosti. Kantoni su dobili tranšu od 200 miliona KM od FBiH tek u decembru mjesecu. Inače bude sredinom godine. Penzioneri nisu dobili očekivane iznose penzija, privrednici pomoći, a ukupni dug je rastao. Sve ovo je stvorilo izuzetan pritisak na one koji komanduju budžetom da djeluju. Mogli su djelovati na dva načina - inkuzivno, dugoročno, ekonomski opravdano na način da su spustili zbirnu stopu doprinosa, smanjili parafiskalne namete, otvorili entitet za investicije i privredu i očekivali dugoročno stabilan rast javnih prihoda, ili pak ekstraktivno, da na dva dana do Nove godine donesu odluku, bez jedne A4 stranice obrazloženja, sa cifrom neto plate od 1.000 KM uz nadglasavanje partnera u Ekonomsko-socijalnom vijeću. Pritom je Vlada FBiH otvoreno petljala, lagala, manipulisala. Samo neki od primjera su laž u vezi Uredbe o pomoći radnicima, petljanje sa dvije sjednice ESV nakon 2 godine samo kako bi se osigurala prohodnost odluke, zatim sakrivanje od javnosti "povjerljive" uredbe koja na kraju ispostavilo se nije ni postojala itd. Sve je bilo laž i prevara. Eklatantan primjer je korištenje podataka sa društvenih mreža umjesto od Porezne uprave FBiH, a u vezi samostalih djelatnosti (bravo kolegi Zukiću). Ako je postupak takav, rezultat ne iznenađuje.

Zašto ne 2.004 KM neto?

Cifra od 1.000 KM je posebno interesantna. Ako se ovako mogu donositi odluke, frajerski, gotovo mangupski, bez analize, brojeva, grafikona, opšte statistike i analize posljedica, onda svako postavlja logično pitanje - zašto ne 1.054 KM, ili pak 1.548 KM, još bolje 2.004 KM? Jer upravo se tako došlo do 1.000 KM. Da je malo dijete biralo cifru, stavilo bi možda veći iznos. Vratimo se "hiljadarki". Naravno da nije dovoljno za održavanje životnog standarda i vjerovatno da nema pojedinca u našoj zemlji koji bi bio protiv toga da radnik dobije 1.000 KM i više neto. Neto minimalna plata, ali i neto medijalna, neto prosječna plata treba biti daleko više kako bi se živjelo u vremenu visokih cijena proizvoda i usluga. Neto nije sporan, bruto jeste. Upravo je to suština neslaganja u vezi ove plate i rasprave između predstavnika vlade, poslodavaca, sindikata, ekonomista, kao i svih drugih koji su se uključili u istu - čak i neki režimski profesori književnosti javno iznose nekakve podatke, brojeve, bave se fiskalnom politikom - relevantno kao što bi se ja kao doktor ekonomskih nauka bavio analizom poezije. Neka rasprava, to je poželjno u društvenim naukama gdje spada i ekonomija. Zašto toga nije bilo prije odluke pitanje je? Ali idemo dalje.

Neto nije sporan

Neto od 1.000 KM nije i ne treba biti sporno, problem je što je bruto plata 1.744 KM. Gotovo 150 KM više od Češke. Više od Srbije, Rumunije, Bugarske, entiteta RS itd. Ako dodamo neoporezive naknade koje su inače uključene u bruto u drugim zemljama, onda je trošak oko 2.000 KM. Nisam više siguran da li neko mora biti ekonomista ili ne, a da bi vidio u čemu je problem tj. da nešto "smrdi" u tome da je naš rad preko noći postao među najskupljim u regionu i čak skuplji od nekih zemalja Istočne Europe. Neko će kazati ma to su banana zemlje. Da, da - Češka ekonomija je 3,6 puta jača od BiH ekonomije po GDP per capita (ne FBiH kao entiteta, već države), Rumunija 2,1 puta, Bugarska 1,8 puta itd. U svim tim zemljama profiti kompanija su daleko veći. Da pojednostavimo: sada je jeftinije zapošljavati radnike u tim zemljama nego li u FBiH. Pritom, radnik nije dobio nešto posebno puno. Samo 1.000 KM mjesečno neto, moguće sada i bez toplog obroka i drugih neoporezivih naknada. Vjerovatno da ćemo biti i (po)ostati lider po tome da imamo najveći broj radnika koji su na minimalnoj plati. Zašto ostati? Za razliku od Slovenije koja je minimalne plate prepustila strancima (i Bosancima između ostalog), Bosna i Hercegovina sada 6.073 stranaca sa radnim dozvolama čini manje konkuretnim tj. njihove poslove ostavlja našim radnicima na 1.000 KM neto minimalca. "Koverte" i dalje ostaju jer nije bilo fiskalnih reformi. Dok god se ne promjeni porezni klin, odnos bruto i neto u korist radnika i poslodavca, a na štetu ekstraktivnih institucija, "koverte" će ostati.

Ko plaća milijardu KM?

Naravno, idu skaliranja plata, ali ne istim tempom. Skaliranje tj. prilagođavanje plata u realnom sektoru zahtjeva finansijska sredstva. Kako ih obezbjediti? Kroz prebacivanje tereta na potrošače. To će uraditi većina kompanija koja targetira bosanskohercegovačko tržište - od trgovine, pekare pa do frizera. Sasvim očekivano, realno, izvjesno. Ne bi nas trebalo iznenaditi ako i cijena hljeba skoči do 2 KM. Već idu neformalne informacije u tom pravcu. Naglašavam hljeb jer je socijalizacija ovog privatnog troška od strane kompanija problematična zato što će najviše pogoditi one najugroženije - penzionere, nezaposlene, socijalno ugrožene i slično. Kada je riječ o izvoznim kompanijama, njima je malo teže izvršiti transfer troškova. Oni posluju na inostranim tržištima, ograničeni su ugovorima i konkurišu sa gore nabrojanim zemljama poput Srbije, Češke, Rumunije, Bugarske, tih banana republika gdje su cijene rada niže. Pitanje je kako će se oni prilagoditi. Logičan odgovor je kroz obustavu proizvodnje, slanje (viška) radnika na biro, izbjegavanje plaćanja neoporezivnih naknada, selidbu i slično. Ne bi nas trebao iznenaditi niti rad u okviru sive ekonomije, ili "koverte" u suprotnom smjeru - da se vraća razlika. Brutalno, nezakonito, nemoralno, užasno, jeste, ali bez fiskalnih zakona, ova odluka stvara date poticaje, a u ekonomiji se sve vrti oko poticaja.

Poticaj naši politički

Ali kada navedem riječ "poticaj", tu ne mislim na finansijske poticaje koji su dominantni u bosanskohercegovačkom javnom prostoru. One koji se najavljuju, one koji kasne, one koji su politički obojeni. Mislim na teorije poticaja koje su donijele Nobelovu nagradu za ekonomiju Richardu Thaleru (popularni "nudge") prije par godina. Svi reaguju na poticaje, kako radnici, tako i poslodavci, vlade i slično. Koje poticaje ova odluka šalje poslodavcima? Bez fiskalnih reformi, poticaju su da se i dalje vara država, bježi od institucija i ide u sivu zonu itd. Dugoročni poticaji su brutalniji - preseljenje aktivnosti, proizvodnje u drugi entitet, državu i slično ili pak investiranje kako bi se smanjio doprinos rada u proizvodnji (nešto što banke rade već kroz bankomate, ili pak trgovci kroz automatske kase). Poticaji za male poduzetnike? Da prestanu sa poduzetništvom. Koji su poticaji za radnike? Da ne budu toliko produktivni jer sada svi imaju istu ili sličnu platu, bez obzira šta radili, obim posla, odgovornosti imali, uz još gore poslodavce koji sada više varaju. Pritom, poticaji za 20.000 radnika koji će izgubiti posao su da idu u Njemačku i druge zemlje Zapada. Konačno, koji su poticaji za vladu? Zbog skaliranja plata, većeg tereta javnog sektora, vladini poticaji su da bude još ekstraktivnija jer treba još više para da nahrani budžetski aparat koji sada postaje "bure bez dna". Zbog toga se ide u novi zakon o fiskalizaciji - "trebamo još para, pa onda fiskalne reforme" - moto je vlade. Nije dovoljno dakle ovih milijardu KM, treba više. Tu također treba biti korektan pa navesti da je zakon prošao u formi nacrta samo u Zastupničkom dom Parlamenta FBiH, ne u Domu naroda. Još uvijek nema javne rasprave o ovom zakonu kojim bi se obavezala i fizička lica koja prodaju preko 5.000 KM godišnje (kad je ekstrakcija, nek je ekstrakcija!). "Kada pljačka postane način života, ljudi stvore legalni sistem da ga autoriziraju i moralni kod da ga glorificiraju", riječi su francuskog ekonomiste Frédéric Bastiat.

Suma sumarum

Da odgovorimo na pitanje iz naslova - ko plaća milijardu KM federalnoj vladi? Svi, građani, potrošači kroz rast cijena finalnih proizvoda i usluga. Penzioneri, nezaposleni, socijalno ugroženi, i oni. Plaćaju i radnici - oni koji će dobiti 1.000 KM neto, ali i oni koji neće tj. oni koji će dobiti otkaz. To je cijena njihovog otkaza. Platit će svakako i privrednici. Najviše izvoznici jer nemaju mogućnost transfera troškova na nas ostale, ali i svi ostali. Da, i mikro, mali, srednji poduzetnici koji ne da nemaju jahte, već ih (još uvijek) ne mogu sanjati. Moraju i gubitaši platiti, njih 28% u FBiH po podacima FIA. Platit će i veliki, međutim njima je najlakše izvršiti ovaj transfer troškova i već su počeli - pratite cijene proizvoda u marketima ovih dana. Moraju i neki kantoni platiti danak. Ne oni koji su centar birokratije, već oni koji se bave proizvodnjom.

Još jedna milijarda za budžet

Šta će Vlada FBiH uraditi sa dodatnih milijardu? Prije svega zadovoljiti apetite javnog sektora i sindikata koji brane javni sektor. Svi će dobiti više, uključujući i premijera FBiH koji je predložio ovu mjeru, možda čak i onog režimskog profesora književnosti jer je u nadzornom odboru jedne televizije, ali i mene koji kritikujem istu (ne zbog 1.000 KM neto kako se spinuje od strane nekih, već zbog toga što bez fiskalnih reformi ostajemo na 1.774 KM bruto) jer sam parlamentarac. Ironično, oni koji me najviše kritikuju zapravo navijaju za to da mi se poveća plata. Tipičan transfer novca od najugroženijih, najsiromašnijih ka onima koji imaju i previše. To država radi stalno, ali ono što je zanimljivo sada to radi uz podršku dijela javnosti koje navija za radnike - radnike koji će dobiti otkaz, koji će možda biti na istom zbog ukidanja neoporezivih naknada, ili vidjeti mrvice i ostati na minimalcu. Pritom se ne vidi ko je pravi profiter - javni sektor koji je totalno neproduktivan u odnosu na realni. Javni sektor koji dobije platu, u odnosu na realni koji je zaradi. Javni sektor koji će dodatno ojačati i postati gladniji, ekstraktivniji u odnosu na realni. Sve to se dešava svakako u zadnjih 30 godina. Ali "slona u prostoriji" niko ne vidi. Dovoljno je par fraza ("radnička borba", "radničko dijete", "koverta", "robovlasnici" i slično) pa da ga zaboravimo. Da zaboravimo Jablanicu, da zaboravimo da izbjegavamo javno zdravstvo, da su penzije minimalne, da nema putne infrastrukture itd. Historija se ponavlja. Prvo kao tragedija, onda kao farsa, kako bi kazao Karl Marx. Ova odluka bez fiskalnih zakona je farsa.

Odustati ne treba

Nemamo puno alternativa, niti vremena. Dvije su vrste rješenja da spasimo FBiH:

(1) ekonomske mjere - pod hitno izmjeniti fiskalne zakone kako bi smanjili zbirnu stopu doprinosa sa 41,5% na 25-27%. Pod hitno. Uz milijardu KM kojih imamo dok ih ne pojede javni sektor. Ako treba i MMF da pomogne neka pomogne. Ali to nam je jedini spas da očuvamo radna mjesta, osiguramo adekvatno skaliranje i u privatnom sektoru i nastavimo dalje sa višim platama. Ako Vlada FBiH nije spremna na ove zakone, pozivam sve kolege u federalnom parlamentu da to uradimo zajedno - većina i opozicija. Vrijeme prolazi. Otkazi dolaze.

(2) socijalne mjere - ovih milijardu KM i više kasnije ne treba da pojede tekući budžet, niti politički poticaji. To treba da obezbjedi minimalni standard našim penzionerima i onima koji su socijalno ugroženi. Tako da minimalna ili barem prosječna penzija mora biti 1.000 KM pod hitno. Penzioneri ne mogu dočekati nove cijene.

To je to. Doprinosi na 25-27%, a minimalna ili prosječna penzija na 1.000 KM. Socijala se zaštiti mora naravno. Oko ovoga se slažu manje-više svi ekonomisti u Bosni i Hercegovini. U suprotnom, ide katastrofa.

ps: Nisam teoretičar zavjere da neko želi da uništi FBiH i svede je na kapacitet entiteta RS. Mislim da je samo riječ o populizmu, neznanju i slično. Ali sam iskreno na granici da povjerujem i u tu desnu tezu.

Piše: Admir Čavalić, ekonomista, političar i aktivista