Poslovne uštede se najčešće odraze na one radnike koje uzimamo zdravo za gotovo

Piše Ivan Minić, strateg i biznis konsultant te osnivač medijskih portala Burek.com (2002), MojaPijaca.rs (2016), TurnKey (2016), Pojačalo (2018), Burgos (2019), Alfa Prevod (2021), DigiTalk (2021).

"Znali smo se iz viđenja, dobar dan i doviđenja..." - Zlata Petrović, anno domini 1992.

Rory Sutherland, jedan od najgenijalnijih ljudi u marketingu i od nedavno autor knjige "Alchemy: The Dark Art and Curious Science of Creating Magic in Brands, Businesses, and Life" (topla preporuka!), na jednoj od stranica knjige priča priču o vratarima hotela – ljudima koje često uzimamo zdravo za gotovo, ali čija vrijednost daleko prevazilazi ono što se može prikazati u Excel tabeli.

Zamislite luksuzni hotel sa dugogodišnjim portirom – recimo da se zove Dave. Dave ne samo da otvara vrata gostima; on pozdravlja redovne posjetioce po imenu, diskretno organizuje taksije, razmjenjuje informacije s drugim vratarima u gradu, održava odnose sa obližnjim restoranima i, što je najvažnije, pruža osjećaj sigurnosti.

Njegovo prisustvo samo po sebi šalje poruku: Ovo je ugledno mjesto.

Ali onda dolazi neko sa finansijskim ili tehnološkim mentalitetom i donosi "genijalnu" odluku – Dave je suvišan.

Njegova osnovna funkcija je otvaranje vrata, zar ne? Pa, može se ugraditi automatska vrata i uštediti 30.000 funti godišnje.

Brojke izgledaju sjajno, trošak je smanjen, a menadžment slavi svoju efikasnost.

Šest mjeseci kasnije, hotel se pretvorio u sjenku onoga što je nekada bio.

Redovni gosti biraju druge hotele, stopa popunjenosti pada, cijena soba je u slobodnom padu. Ulaz sada često služi kao skrovište za beskućnike, a atmosfera hotela više ne odiše ekskluzivnošću. Ljudi osjećaju da nešto nedostaje. Nedostaje im Dave.

Sutherland ovu priču koristi kao savršen primer problema modernog "redukcionističkog" razmišljanja.

Kada neko iz svijeta finansija ili tehnologije pokuša da definiše kompleksnu pojavu u usko funkcionalnim terminima, često previdi dublji značaj stvari.

Mijenjanje čovjeka mašinom možda štedi novac u teoriji, ali uništava vrijednost u praksi.

Jer, kao što Rory kaže – u poslu, u životu, pa i u magiji, značenje je često važnije od same funkcije.