Bila je vrsna kardiologinja, istaknuta borkinja za ljudska prava i unuka predsjednika Tita

U Beogradu je u 70. godini života preminula dr. Svetlana Broz, kardiologinja, spisateljica i borkinja za ljudska prava.

Bila je i unuka Josipa Broza Tita i jedna je od najoštrijih kritičarki nacionalističkih politika.

Trajno se nastanila u Sarajevu 2000. godine, a BiH državljanstvo dobila je 2004. godine.

"Živjela sam u Beogradu koji je bio europska metropola prije 30 godina. No, na žalost, u međuvremenu, zbog politike i ratova koji su se vodili na području bivše Jugoslavije Beograd je nekako izgubio svoj duh. Radila sam za vrijeme rata u BiH, u stvari pola ratnog doba sam provela u toj zemlji. I nakon rata sam posvetila dosta svog vremena radu u Bosni i Sarajevu. Shvatila sam da je Sarajevo nekako uspjelo da zadrži svoj duh, unatoč činjenici da su građani Sarajeva prošli ono najgore tijekom ratne opsade 1992-1995. Ne znajući kako živjeti u gradu bez duha odlučila sam se preseliti iz Beograda u Sarajevo. Naravno, puno mog rada i istraživanja je bilo povezano sa BiH i to je razlog koji je olakšao moju odluku.", izjavila je u intervjuu za RSE.

SARAJLIJE IMAJU OSJEĆAJ ZA DRUGE

"Oni ljudi koji su živjeli prije rata u Sarajevu, oni koji su tu rođeni, Sarajlije koji su preživjeli opsadu, uspjeli su očuvati svoj osjećaj za druge, uosjećanje sa drugima, očuvali su osjećaj razumjevanja drugih... I to je nešto što ja stvarno cijenim. Naravno, u svakom gradu puno se toga promijenilo nakon rata. Dosta je ljudi napustilo grad, novi su se doselili...To je nešto što se dogodilo u svim gradovima bivše Jugoslavije, ne samo u Sarajevu. No, ovaj specifični duh koji Sarajlije imaju - njihov osjećaj za humor, njihova tolerancija, njihova sposobnost da razumiju sve - je nešto što ja zaista poštujem i to je razlog zašto sam se preselila u oktobru 1999. iz Beograda u Sarajevo.", rekla je tom prilikom i dodala da se to osjeti i danas.

Foto: Reuters

"Možda je mnogo skrivenije nego za vrijeme rata, što je razumljivo. U ratu ljudi su bili potpuno jednaki. Bili su skupa u istoj opasnoj situaciji – cijele dane, cijele noći. Godinama nisu imali ništa. A dijelili su ono malo što su imali. Kad nisu imali ništa, dijelili su svoje suosjećanje. I to je ono zašto su oni bili najbolji susjedi, pokazali su hrabrost opstanka, otpora, nepokorivosti.
I uspjeli su, preživjeli su. Logično je da će nakon rata ljudi početi da se bore za bolji život i izgubiti dio tih susjedskih osjećaja koja su njegovali tokom rata. Ipak, ako imate priliku da razgovarate sa starim Sarajlijama, s ljudima koji su tu živjeli prije rata i koji su ostali u gradu, u Sarajevu, oni su ostali nakon svega isti. Oni čuvaju taj duh grada.", poručila je.

"Svetlana Broz, odbacivši svoj poziv ljekara na vodećoj medicinskoj ustanovi u Beogradu, po bosanskim bespućima, tragom dede, koji se i sam, u onom ratu, najradije držao Bosne, s mikrofonom u ruci tražila je dobre ljude u tom vremenu zla. Hiljadu puta je mogla poginuti. Hiljadu puta mogla je nagaziti na minu. Hiljadu puta mogla se naći na nišanu četničkog ili ustaškog snajperiste. Unuka Josipa Broza Tita - kakav trofej za svakog ubicu! Ali Bosna joj je u onom ratu sačuvala dedu, zašto u ovom ne bi i nju?". Ovo je dio predgovora koji u knjizi "Dobri ljudi u vremenu zla", autorice Broz, potpisuje pjesnik Izet Sarajlić.

Knjiga sadrži 90 svjedočanstava ljudi kojima je neko pomogao, spasio ih u ratu u BiH.

"...BiH nije bila žrtva međuetničkog sukoba, što se u knjizi "Dobri ljudi u vremenu zla" ističe u svih devedeset svjedočenja. Ni jedan moj sugovornik nije mogao povjerovati da rat uopće može početi u BiH, jer su živjeli normalno zajedno sa svojim susjedima i sugrađanima. BiH je 1992. prvo doživjela agresiju Miloševićevog režima i vojske, kako god se tada zvala država koju je on vodio, a 1993. i agresiju Tuđmanove Hrvatske. Dakle, međunarodno priznata od strane UN-a, Republika BiH bila je žrtva dvostruke agresije susjednih zemalja. To su historijski fakti verificirani i na Međunarodnom sudu za Jugoslaviju u Den Haagu.Proputovala sam uzduž i popreko cijelu BiH i nikada, ni u najmanjem selu, nisam čula ni jednog čovjeka koji bi rekao da je susjed napao susjeda iz druge etničke grupe, te da je tako počeo rat. Svi su objašnjavali isto: da je neko iz susjedne zemlje, SR Jugoslavije ili Hrvatske, ili iz nekog udaljenog kraja BiH došao u njihovo selo, bacio prvu bombu, ubio prvu žrtvu, te da je nakon toga unutar mjesta došlo do polarizacije na grupu potencijalnih žrtava i grupu potencijalnih nasilnika. Ljudi su često mobilizirani protiv svoje volje. U ratu ne rade policije, tužilaštava, sudovi i zatvori, pa se većini čini da je sve dozvoljeno i nekažnjivo. Za one koji nemaju moralne norme rat je idealno vrijeme da učine svaki zločin. Susjed u Bosni i Hercegovini ima kultno značenje, važniji je od najbližeg rođaka vjekovima. S tim tradicionalnim iskustvom sasvim je prirodno da se spašava susjeda kada je u nevolji.", izjavila je Broz u jednom intervjuu.

Predavala je na 52 univerziteta u Sjedinjenim Američkim Državama i na 80 evropskih univerziteta.

Proglašena je za počasnu građanku Grada Tuzle.

"Svetlana Broz bila je simbol humanosti, hrabrosti i posvećenosti, a njen rad ostavio je neizbrisiv trag u našim srcima i sjećanjima. Grad Tuzla veoma je zahvalan za njen neprocjenjiv doprinos zajednici, njen angažman u promovisanju ljudskih prava, građanske hrabrosti i mira. Rad i vrijednosti koje je Svetlana Broz promovisala bit će trajno poštovani, a njena ostavština nastavit će živjeti kroz projekte koje je započela, ali i kroz sjećanje svih onih koji su imali privilegiju raditi s njom i učiti od nje. Tuzla će zauvijek pamtiti doprinos Svetlane Broz i nastaviti čuvati sjećanje na nju kao počasnu građanku našeg grada. Primite izraze sućuti, a njenu žrtvu i rad cijenit ćemo i dalje kroz mnoge inicijative koje je započela. Neka joj je vječni pokoj.", napisao je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle.

Nosila je i francuski Nacionalni orden za zasluge, Zlatnu vrpcu za obrazovanje Margherita Zoebeli Italije, a u Milanu je stekla titulu pravednice u Svjetskom parku pravednika.

Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1980. godine, a od 1981. do 1999. radila je kao kardiolog na Vojnomedicinskoj akademiji.

Osnovala je i vodila nevladinu organizaciju Gariwo Sarajevo, kroz koju je među prvima u Evropi uvela sistematsko obrazovanje o građanskoj hrabrosti, organizujući javna predavanja, Školu građanske hrabrosti i izdavačku djelatnost s više od 60 objavljenih knjiga.

Takođe je utemeljila nagradu Duško Kondor za građansku hrabrost, o čijim je dobitnicima snimila više od 40 dokumentarnih filmova.