Imao je san, vjerovao je u dobro, ljubav i pravičnost i za to je dao svoj život

Martin Luther King, Jr. (rođen 15. januara 1929. u Atlanti, Georgia, SAD — umro 4. aprila 1968. u Memphisu, Tennessee) bio je baptistički svećenik i socijalni aktivista koji je predvodio pokret za građanska prava u Sjedinjenim Američkim Državama od sredine 1950-ih do svoje smrti, koja je nastala uslijed atentata 1968. godine.

Njegovo liderstvo bilo je od suštinske važnosti za uspjeh tog pokreta u okončanju zakonske segregacije Afroamerikanaca na jugu i u drugim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.

King je stekao nacionalnu prepoznatljivost kao lider Južničke hrišćanske konferencije za vodstvo, koja je promovisala nenasilne taktike, poput masovnog Marša na Vašington (1963), kako bi postigla građanska prava.

Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1964. godine.

Njegov kultni govor "I have a dream" (Imam san) ostao je kao poruka ali i lekcija novim generacijama.

"Još uvijek imam san. To je san duboko ukorijenjen u američki san. Imam san da će se jednog dana ova nacija podići i živjeti istinski smisao svog vjerovanja. Smatram da su ove istine očigledne da su svi ljudi stvoreni jednaki", rekao je tada.

Foto: S govora "I Have a Dream" 28. avgust, 1963, AFP/Getty Images

King: Najvažnije pitanje u životu je: "Šta činiš za druge?"

​Neke od njegovih poznatih i utjecajnih izjava koje su svojevremeno mijenjale društvenu stvarnost i koje i danas imaju veliki odjek:

• Odlučio sam da se držim ljubavi. Mržnja je suviše veliki teret za nositi.
• Istina je da zakon ne može da natjera nikoga da me voli. Ali može da mu zabrani da me linčuje, što mislim da nije tako mala stvar.
• Naši životi počinju završavati onoga dana kada prestanemo govoriti o stvarima koje su važne.
• Na kraju nećemo pamtiti riječi naših neprijatelja, već šutnju naših prijatelja.
• Neka niko ne smatra svojim vjernim prijateljem čovjeka s kojim nije pojeo ni mrvicu soli.
• Ako čovjek nije otkrio nešto za što je spreman umrijeti, nije vrijedan življenja.
• Ja imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji u kojoj niko neće o njima donositi sud po osnovi boje kože nego po njihovom karakteru.
• Mi iz iskustva znamo da tlačitelj nikada slobodnom voljom ne daje slobodu; dakle ona mora biti zahtjev potlačenih.
• Niko ti ne može sjesti za vrat ako se ti sam ne pogneš.
• Uvijek je pravo vrijeme da se učini ono što je prava stvar.
• Ako ne možeš letjeti onda trči, ako ne možeš trčati onda hodaj, ako ne možeš hodati onda puži, ali što god radio – nastavi se kretati naprijed.
• Moramo naučiti živjeti zajedno kao braća ili ćemo svi zajedno propasti kao budale.
• Stari zakon “oko za oko” ostavlja svakoga slijepim.
• Ljubav je jedina sila koja je sposobna pretvoriti neprijatelja u prijatelja.
• Stvarni mir ne ogleda se u prestanku tenzija već u prisustvu pravde.
• Nenasilje je moćno i pravedno oružje. Uistinu, ono je jedino oružje koje napada bez ostavljanja rana. I ono čini plemenitim onoga ko ga upotrebljava.
• Tama ne može otjerati tamu, samo svjetlost to može učiniti. Mržnja ne može otjerati mržnju, samo ljubav to može učiniti.
• Možda smo svi došli različitim brodovima, ali smo sada svi u istom čamcu.
• Najvažnije pitanje u životu je: "Šta činiš za druge?"
• Ništa se ne zaboravlja sporije od uvrede, a ništa brže od dobročinstva.
• Moja najveća tragedija nije umrijeti mlad, već doživjeti 75, a ništa ne proživjeti.

Rani život

King je potekao iz srednje klase u porodici duboko ukorijenjenoj u tradiciji južnjačkog crnačkog ministra: i njegov otac i materinji djed bili su baptistički propovjednici.

Njegovi roditelji bili su obrazovani, a Kingov otac je naslijedio svog svekra kao pastora prestižne crkve Ebenezer Baptist u Atlanti. Porodica je živjela na Aubern Aveniji, poznatoj kao "Slatki Auburn", živahnoj "Crnoj Wall Street", koja je bila dom nekih od najvećih i najprosperitetnijih crnačkih biznisa i crkava u godinama prije pokreta za građanska prava.

Mladom Martinu je pruženo solidno obrazovanje i odrastao je u voljenoj proširenoj porodici.

Međutim, ovo sigurno odrastanje nije spriječilo Kinga da iskusi predrasude koje su tada bile uobičajene na jugu. Nikada nije zaboravio trenutak kada je, sa šest godina, jedan od njegovih bijelih vršnjaka objavio da mu roditelji više neće dozvoljavati da se igraju s njim, jer su djeca sada pohađala segregirane škole.

Najvoljenija osoba u njegovim ranim godinama bila je njegova materinja baka, čija smrt 1941. godine ostavila je Kinga potresenog i nestabilnog. Uzrujan jer je saznao za njen fatalni srčani udar dok je bio na paradi bez dozvole roditelja, dvanaestogodišnji King pokušao je suicid skočivši kroz prozor s drugog sprata.

Foto: Mathematica.org

Godine 1944, sa 15 godina, King je upisao Morehouse College u Atlanti u okviru specijalnog ratnog programa koji je imao za cilj povećanje broja studenata prihvatanjem obećavajućih srednjoškolaca poput Kinga. Prije nego što je započeo studije, King je ljeto proveo na farmi duvana u Connecticut-u; to je bilo njegovo prvo duže odsustvo od kuće i prvo značajno iskustvo odnosa rasa izvan segregiranog Juga. Bio je šokiran koliko mirno rase koegzistiraju na Sjeveru.

"Crnci i bijelci idu u istu crkvu", primijetio je u pismu svojim roditeljima. "Nikada nisam mislio da osoba moje rase može jesti bilo gdje."

Ovo ljetno iskustvo na Sjeveru samo je produbilo Kingov rastući otpor prema rasnoj segregaciji.

Na Morehouse-u, King je bio sklon studijama medicine i prava, ali su te oblasti bile potisnute njegovom odlukom da postane sveštenik, kako mu je njegov otac savjetovao. Kingov mentor na Morehouse-u bio je predsjednik koledža, Benjamin Mays, aktivista socijalne evanđelizacije čija je bogata oratorija i progresivne ideje ostavile neizbrisiv trag na Kingovog oca.

Posvećen borbi protiv rasne nejednakosti, Mays je optuživao afroameričku zajednicu za samopouzdanje suočeno sa opresijom i podsticao crkvu na socijalnu akciju kritikovanjem njenog naglaska na onostranom umjesto na sadašnjem životu; to je bio poziv na službu koji nije prošao nezapaženo kod tinejdžera Kinga. Godine 1948. diplomirao je na Morehouse-u.

King je naredne tri godine proveo na Crozer Teološkom seminaru u Chesteru, Pennsylvania, gdje je upoznao filozofiju nenasilja Mohandasa Gandhija, kao i misli savremenih protestantskih teologa. Stekao je diplomu iz bogoslovlja 1951. godine.

Poznat po svojim govorničkim sposobnostima, King je izabran za predsjednika studentskog vijeća Crozer-a, koje je bilo gotovo isključivo sastavljeno od bijelih studenata.

Kao što je profesor na Crozer-u napisao u preporuci za Kinga: "Činjenica da je, sa studentima uglavnom južnjačkog porijekla, crnac izabran za i bio popularan na tako visokom položaju sama po sebi nije mala preporuka."

Sa Crozer-a je otišao na Univerzitet u Bostonu, gdje je tražio čvrst temelj za svoja teološka i etička opredjeljenja, proučavajući odnos čovjeka prema Bogu i stekao doktorat 1955. godine na osnovu disertacije pod nazivom "Poređenje koncepata Boga u mišljenju Paula Tillicha i Henryja Nelsona Wiemana".

Tokom boravka u Bostonu, King je upoznao Corettu Scott, Alabamku koja je studirala na Nove Engleskoj konzervatorijumu muzike. Vjenčali su se 1953. godine i imali četiri djece.

King je bio pastor u crkvi Dexter Avenue Baptist u Montgomeryu, Alabama, nešto više od godinu dana kada je mala grupa civilnih pravaša u tom gradu odlučila da se suprotstavi rasnoj segregaciji u gradskom javnom autobusu nakon incidenta 1. decembra 1955. godine, kada je Rosa Parks, Afroamerikanka, odbila da ustupi svoje mjesto bijelom putniku i kao posljedicu bila uhapšena zbog kršenja zakona o segregaciji u tom gradu.

Aktivisti su formirali Montgomery Improvement Association kako bi bojkotovali javni prevoz i izabrali Kinga za svog lidera. Imao je prednost što je bio mladi, dobro obrazovani čovjek koji je bio dovoljno nov u gradu da nije stekao neprijatelje; bio je generalno poštovan, a smatralo se da će njegove porodične veze i profesionalni status omogućiti da nađe drugi pastorat ako bojkot ne uspije.

U svom prvom govoru grupi kao njen predsjednik, King je izjavio: "Nemamo alternativu osim protesta. Dugi niz godina smo pokazivali nevjerojatnu strpljivost. Ponekad smo našim bijelim braćama dali osjećaj da nam se sviđa način na koji nas tretiraju. Ali dolazimo ovdje večeras da bismo se spasili od tog strpljenja koje nas čini strpljivim sa bilo čim manjim od slobode i pravde."

Te riječi su u zemlju uvele novi glas, vješt govorništvo, inspirirajuću ličnost, i s vremenom novu dinamiku doktrine građanske borbe. Iako su mu kuća bila dignuta u zrak i obitelj ugrožena, nastavio je voditi bojkot dok gradskih autobusi nisu bili desegregirani, godinu dana i nekoliko sedmica kasnije.

Obilježavanje dana M. L. Kinga

Dan Martina Luthera Kinga, Jr. je savezni praznik, koji se slavi trećeg ponedjeljka u januaru svake godine u čast života i naslijeđa dr. Kinga.

Ove godine praznik je bio 15. januara i mnoge kancelarije i prodavnice su bile zatvorene zbog praznika.

Foto: NBC

Kasnije godine

Godine 1960. King i njegova porodica preselili su se u njegov rodni grad Atlantu, gdje je postao su-pastor sa svojim ocem u crkvi Ebenezer Baptist.

Na ovom mjestu, većinu svog vremena posvetio je Južnjačkoj hrišćanskoj konferenciji za vođstvo (SCLC) i pokretu za građanska prava, izjavljujući da je "psihološki trenutak došao kada koncentrisani napor protiv nepravde može donijeti velike, opipljive dobitke".

Njegova teza brzo je testirana kada je pristao podržati demonstracije sjedenja koje su organizovali lokalni crnački studenti. Krajem oktobra, uhapšen je zajedno sa 33 mlade osobe koje su protestovale protiv segregacije na ručnom stolu u prodavnici u Atlanti. Optužbe su kasnije povučene, ali je King osuđen na zatvorsku kaznu u Reidsville State Prison Farm pod izgovorom da je prekršio svoju probaciju zbog manjeg saobraćajnog prekršaja učinjenog nekoliko mjeseci ranije.

Ovaj slučaj je dobio nacionalnu pažnju, izazivajući zabrinutost zbog njegove sigurnosti, gnjev zbog kršenja zakona u Georgiji, kao i kritiku zbog neprepoznavanja od strane predsjednika Dwighta D. Eisenhower-a da interveniše.

King s porodicom, Foto: Bettmann Archive/Getty images

King je bio pušten iz zatvora tek nakon što je predsjednički kandidat John F. Kennedy intervenisao — akcija koja je bila široko publicirana i smatra se da je značajno doprinjela njegovoj tijesnoj pobjedi na izborima samo osam dana kasnije.

U godinama od 1960. do 1965. godine, Kingova moć i uticaj dostigli su svoj zenit. Atraktivan, elokventan i neumorno odlučan, King je brzo privukao pažnju medija, posebno producenata novog medija koji je postao pokretač društvenih promena — televizije.

Razumio je moć televizije da nacionalizuje i internacionalizuje borbu za građanska prava, a njegove dobro publicirane taktike aktivnog nenasilja (sedenje, protestni marševi) pobudile su odanu privrženost mnogih Afroamerikanaca i liberala širom zemlje, kao i podršku od administracija predsjednika Kennedyja i Lyndona B. Johnsona.

Međutim, bilo je i značajnih neuspjeha, poput onog u Albanyu, Georgia (1961–62), kada King i njegovi saradnici nisu uspjeli da postignu svoje ciljeve desegregacije javnih parkova i drugih objekata.

Rastući talas borbe za građanska prava proizveo je, kako je King i želio, snažan efekat na nacionalno mišljenje i doveo do usvajanja Zakona o građanskim pravima iz 1964. godine, koji je omogućio saveznoj vladi da sprovede desegregaciju javnih objekata i zabrani diskriminaciju u javnim objektima, kao i u zapošljavanju.

Ta sudbonosna godina kulminirala je dodjelom Nobelove nagrade za mir Kingu u Oslu u decembru.

"Prihvatam ovu nagradu danas sa trajnom vjerom u Ameriku i hrabrom vjerom u budućnost čovječanstva", rekao je King u svom govoru.

"Odbijam da prihvatim ideju da "stvarnost" sadašnje ljudske prirode čini čovjeka moralno nesposobnim da teži večnoj "dužnosti" koja ga zauvijek suočava.", rekao je.

King s porodicom, Foto:Tom Gallagher/NY Daily News/Getty images

Posljednje godine

U Ilinoisu i Misisipiju, Kinga sada napadaju i čak javno ismijavaju mladi entuzijasti crnačke moći. Dok je King stajao za strpljenje, srednju-klasu i odmjeren pristup društvenim promjenama, mladi urbani radikali, obučeni u plave farmerke, stajali su za konfrontaciju i neposredne promjene.

U očima ovih ljudi, lider civilnih prava koji nosi odijelo i govori smireno bio je neodgovorno pasivan i star za svoje godine (King je imao trideset i nešto godina) — više pripadnik suprotne strane generacijskog jaza nego njihov revolucionarni lider.

Malcolm X je otišao toliko daleko da su njegove taktike nazivane "kriminalnim": "Što se tiče nenasilja, kriminalno je učiti čovjeka da se ne brani kada je stalna žrtva brutalnih napada."

Suočen sa rastućom kritikom, King je proširio svoj pristup da uključi i druge probleme osim rasizma. 4. aprila 1967. godine, u Riverside Church-u u New Yorku i ponovo 15. aprila na ogromnoj mirnoj demonstraciji u tom gradu, odlučio je da se trajno suprotstavi učešću SAD u Vijetnamskom ratu.

Prethodno, u januaru 1966, kritikovao je rat, ali zvanični gnjev iz Vašingtona i snažan otpor unutar crnačke zajednice natjerali su ga da odustane. Zatim je nastojao da proširi svoju bazu formiranjem koalicije siromašnih svih rasa koja bi se bavila ekonomskim problemima kao što su siromaštvo i nezaposlenost. To je bila verzija populizma — pokušaj uključivanja čistača, radnika u bolnicama, sezonskih radnika i siromašnih iz Apalačije, zajedno sa studentima militantima i pacifističkim intelektualcima. Međutim, njegovi napori u ovom pravcu nisu naišli na veliki odjek u bilo kojem segmentu stanovništva.

U međuvremenu, napetost i promjenljive dinamike pokreta za građanska prava počele su ostavljati traga na Kingu, naročito u posljednjim mjesecima njegovog života.

"Iskreno sam umoran od marševa. Umoran sam od odlaska u zatvor", priznao je 1968. godine.

"Živjeti svaki dan pod prijetnjom smrti, povremeno se osjećam obeshrabreno i osjećam da je moj rad uzaludan, ali onda Sveti Duh ponovo ojačava moju dušu.", dodao je.

Kingovi planovi za Marš siromašnih na Vašington prekinuti su u proljeće 1968. zbog puta u Memphis, Tennessee, kako bi podržao štrajk radnika u javnim komunalnim službama.

Po mišljenju mnogih njegovih sljedbenika i biografa, King je imao osjećaj da mu je kraj blizu.

Kao što je King proradično rekao gomili u crkvi Mason Temple u Memphisu 3. aprila, noć uoči njegove smrti:"Vidio sam obećanu zemlju. Možda neću stići do nje s vama. Ali želim da znate večeras ćemo, kao narod, stići do obećane zemlje."

Sutradan, dok je stajao na balkonu drugog sprata Lorraine Motela, gdje su on i njegovi saradnici boravili, King je ubijen hicem iz snajpera.

Ubistvo je izazvalo nemire i poremećaje u više od 100 gradova širom zemlje a 10. marta 1969. godine, optuženi ubica, bijelac James Earl Ray, priznao je krivicu za ubistvo i osuđen je na 99 godina zatvora.

Ray je kasnije povukao svoju izjavu, tvrdeći da su ga advokati prisilili da prizna i da je bio žrtva zavjere.

U iznenađujućem preokretu događaja, članovi Kingove porodice su na kraju stali na stranu Raya. Kingov sin Dexter sastao se sa navodnim ubicom u martu 1997. i zatim javno podržao Rayovu molbu za ponovno otvaranje njegovog slučaja.

Kada je Ray preminuo 23. aprila 1998. godine, Coretta Scott King je izjavila: "Amerika nikada neće imati korist od suđenja gospodina Raya, koje bi donijelo nova otkrića o ubistvu... kao i utvrdilo činjenice u vezi sa njegovom nevinosti."

Iako je američka vlada sprovela nekoliko istraga u vezi s ubistvom Kinga i svaki put zaključila da je Ray bio jedini ubica, ubistvo i dalje ostaje predmet spora.

Kad je ubijen imao je samo 39. godina.