Glas hrabrosti: Novinar britkog jezika koji šalje poruke razuma i zaštite ljudskih prava

Gideon Levy je izraelski novinar i pisac.

Rođen je 1953. godine u Tel Avivu.

Kolumnista je izraelskog dnevnog lista Haaretz i član njegovog uredničkog odbora. Pridružio se Haaretz-u 1982. godine i proveo četiri godine kao zamjenik glavnog urednika. Autor je sedmične rubrike Sumrak zona, koja pokriva izraelsku okupaciju Zapadne obale i Gaze u posljednjih 25 godina, kao i političkih uvodnika za novine.

U pisanjima i javnim istupima se često fokusira na izraelsku okupaciju palestinskih teritorija.

Osvojio je nagrade za svoje članke o ljudskim pravima na teritorijama koje je okupirao Izrael.

Poznat je kao osoba britkog jezika koja zagovara ljudska prava a izjašnjava se kao anticionista.

JEVREJI MISLE DA SU IZABRAN NAROD

U intervjuu za Electronic Intifada, Levy je rekao:

"Cionizam ima mnogo značenja. Ono što se danas podrazumijeva pod cionizmom uključuje okupaciju, uključuje percepciju da Jevreji imaju veća prava u Palestini od bilo koga drugog, da su Jevreji izabrani narod, da ne može biti jednakosti između Jevreja i Arapa, Jevreja i Palestinaca. Sva ta uvjerenja, koja su danas temeljna u savremenom cionizmu, ne mogu dijeliti. U tom smislu, mogu sebe definisati kao anticionistu.", kaže.

"S druge strane, uvjerenje da jevrejski narod ima pravo da živi u Palestini rame uz rame sa Palestincima, da učini sve što je moguće kako bi nadoknadio Palestincima strašnu tragediju kroz koju su prošli 1948. godine – i to se može nazvati cionističkim uvjerenjem. U tom slučaju, dijelim ta mišljenja.", dodao je.

GOVOR KOJI SE JOŠ PAMTI

Levy je prije, sada već, deset godina govorio na konferenciji "Izraelski lobi: Da li je dobar za SAD? Da li je dobar za Izrael?", a njegov govor je objavljen kao poseban dodatak u časopisu Washington Report on Middle East Affairs.

Njegov govor je tada bio jako zapažen, a činjenica da je i danas aplikativan govori mnogo o režimu protiv kojeg diže glas.

Upravo zbog toga, prenosimo neke odlomke iz tog govora u titlovanom videu.

NIKOGA NIJE BRIGA

"Rođen sam u Tel Avivu. Odrastao sam u Tel Avivu. Bio sam vrlo dobar dječak u Tel Avivu. Služio sam u izraelskoj vojsci. Uradio sam nešto što je čak i mnogo gore od toga – radio sam četiri godine sa Šimonom Peresom, tadašnjim liderom izraelske opozicije, krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina, prije nego što su mnogi od vas uopće rođeni. Tek krajem osamdesetih godina, kada sam sasvim slučajno kao novinar počeo putovati na okupirane teritorije, shvatio sam da se najveća drama Izraela dešava pola sata od naših domova, u našem mračnom dvorištu. Ta stvarna drama Izraela gotovo nikoga nije zanimala, ona je bila skrivena u izraelskom dvorištu, pola sata od naših kuća. Svi ti zločini su se dešavali, a mi Izraelci – većina nas, ako ne i svi – nismo htjeli znati, nismo znali i, iznad svega, nije nas bilo briga.", rekao je.

NIKO SE NE STAVLJA U POLOŽAJ PALESTINCA

"Trebalo mi je mnogo, mnogo godina da razumijem kako je moguće da jedno društvo – neki od vas su upoznali Izraelce, oni nisu monstrumi. Svaka katastrofa u svijetu, Izraelci su uvijek prvi koji šalju spasilačke timove sa poljskim bolnicama. Mnogi Izraelci bi pomogli svakoj starici da pređe ulicu, čak i ako ona to ne želi. Ljudi sa vrijednostima…Ali, ako zagrebete ispod površine gotovo svakog Izraelca, pronaći ćete isto – gotovo niko ne tretira Palestince kao jednaka ljudska bića kao što smo mi. Jednom sam napisao da se prema Palestincima odnosimo kao prema životinjama. Dobio sam mnogo protestnih pisama od organizacija za prava životinja – i s pravom. Ali, na kraju dana, koliko je Izraelaca ikada pokušalo staviti sebe u položaj Palestinaca, makar na trenutak, makar na jedan dan?", kaže.

Tek krajem 80-ih je kaže, sasvim slučajno, počeo putovati po okupiranim teritorijama i tada je, kao novinar, shvatio da se najveća drama Izraela odvija na samo pola sata vožnje od domova građana, "u našem mračnom dvorištu".

Ova stvarna drama Izraela jedva da zanima bilo koga.

"Na samo pola sata od naših domova, zločini se događaju svakodnevno, a mi Izraelci – većina nas, ako ne i svi – ne želimo znati, ne znamo i, iznad svega, ne marimo. Trebale su mi godine da shvatim kako je to moguće. Kako je moguće da društvo, koje nije sačinjeno od čudovišta – društvo koje uvijek šalje spasilačke timove i poljske bolnice u svaku katastrofu širom svijeta, društvo puno ljudi koji će pomoći starici da pređe ulicu – može da živi s ovom tragedijom pred svojim vratima i da se osjeća dobro u vezi s tim? Kako je moguće da većina Izraelaca iskreno vjeruje da je IDF (Izraelska vojska) "najmoralnija vojska na svijetu"? Pokušajte reći Izraelcu – ja sam to pokušao jednom ili dvaput – "Možda je to druga najmoralnija vojska na svijetu? Možda je vojska Luksemburga moralnija?" Oni bi se duboko uvrijedili.", rekao je.

ŽIVOT U PORICANJU

Levy se pita kako Izraelci mogu živjeti u miru s ovom stvarnošću? Kako je moguće da gotovo nema otpora?

"Da nije bilo izraelskog lobija, Izrael bi danas bio bolje mjesto za život. Bio bi pravednije društvo. I da nije bilo izraelskog lobija, Sjedinjene Američke Države bi bile bolje i demokratskije mjesto. Ali to nije na meni da sudim američku politiku. Ono što je za mene jasno jeste da je izraelsko društvo zavisno od okupacije – i to je razlog zašto je ova konferencija toliko važna. Jer, realnost je da ne postoji šansa za promjenu unutar izraelskog društva. Nema šanse.", rekao je.

ZAVISNOST OD OKUPACIJE

Zamislite, rekao je, da imate rođaka ili prijatelja koji je, ne daj Bože, zavisnik od droge.

Postoje dva načina da mu pomognete:

• Možete mu dati novac da kupi još droge – on će vam biti zahvalan i reći će da ste mu najbolji prijatelj.
• Možete ga poslati na rehabilitaciju – on će vas mrziti zbog toga, ali to je jedini način da mu zaista pomognete.

"Zbog toga su nam potrebni međunarodni pritisci. Jer izraelsko društvo je previše ispranog mozga, previše mu je dobro",, rekao je.

TRI MENTALNA ZIDA IZRAELA

Izrael je okružen ne samo fizičkim zidovima, već i mentalnim zidovima:

• "Mi smo izabrani narod" – Ako smo izabrani, onda imamo pravo da radimo šta god želimo.
• "Mi smo žrtve" – Nikada u historiji nije postojala okupacija u kojoj se okupator predstavljao kao jedina žrtva.
• "Dehumanizacija Palestinaca" – Ako Palestinci nisu ljudska bića poput nas, onda ne postoji ni pitanje ljudskih prava.

MOŽE LI SE IZRAEL PROMIJENITI?

Svaki put kada se pojavi nada za promjenu, nada se brzo gasi.

"Izraelci nemaju motiv da se promijene. Život im je predobar. Tokom posljednjeg rata u Gazi, izraelske plaže bile su prepune ljudi koji su uživali na suncu, dok su helikopteri letjeli iznad njih na putu da bombarduju Gazu. Izraelska televizija jedva da je prikazala slike iz Gaze. Novine su jedva pisale o tome.", istakao je.

IZRAEL IMA TRI REŽIMA

Izrael je danas jedinstvena država u svijetu jer ima tri režima:

• Demokratiju za Jevreje
• Diskriminirajući režim za arapske građane Izraela
• Jedan od najbrutalnijih apartheida u Zapadnoj obali i Gazi

"Ali čak i ta demokratija za Jevreje vrijedi samo ako mislite kao većina.", poručio je.

Cijeli govor možete pogledati na YouTube kanalu.

Stava je da Izrael dok je premijera kakav je Benjamin Netanyahu nema prostora za "bolje sutra".

"Zato nas nekolicina nas koji se u Izraelu borimo za pravdu gledamo prema Zapadu, prema Evropi i Sjedinjenim Državama, s velikom nadom. Jer smo izgubili nadu u Izrael.", zaključio je.

PROTIV "USTALJENIH PRINCIPA"

Al Jazeera je producirala i video pod nazivom "Going Against the Grain" o Levyju.