Grmeč: Ljepotan među planinama

31.10.2013 |

Pauza / TURIZAM I GASTRO

Izvor: Novo vrijeme

Grmeč: Ljepotan među planinama

Sigurno ne postoji nijedan Bosanac i Hercegovac koji nije čuo za planinu Grmeč. Ali, kad se upustite u razgovor s njima, otkrit ćete kako oni malo znaju o ovom bosanskohercegovačkom dragulju.

Sigurno ne postoji nijedan Bosanac i Hercegovac koji nije čuo za planinu Grmeč. Ali, kad se upustite u razgovor s njima, otkrit ćete kako oni malo znaju o ovom bosanskohercegovačkom dragulju. On u sebi krije mnoge tajne, a mnogo više ih je razbacano po njegovim obroncima i cijelom tom kraju koji je po njemu dobio ime Podgrmečje.

Idealni uvjeti

Nemoguće je u samo nekoliko redaka opisati sve prirodne znamenitosti Grmeča. Sve njegove tajne ne mogu se otkriti niti sve ljepote opisati. Koliko god napisali, nije dovoljno. Stoljećima je Grmeč evoluirao u izvanredan spoj prirodnih bogatstava i ljudske historije koji zaslužuje naročitu pažnju i zaštitu. Zbog toga vrijedi barem koliko-toliko redaka posvetiti ovom ljepotanu. Proteže se sjeverozapadnim dijelom Bosne između tokova rijeka Une i Sane. Zabilježeno je da je njegova dužina oko 70 kilometara. Veća mjesta i gradovi koji ga okružuju su Bihać, Bosanski Petrovac, Ključ, Sanski Most i Bosanska Krupa.

Ne može se pohvaliti nekim izrazito visokim vrhovima; najviši je Crni vrh sa 1.604 metra nadmorske visine. Šumovite padine Grmeča, obrasle četinarskim i bjelogoričnim rastinjem, ispresijecane su livadama i poljanama, tako da je za sve one koji vole izlete u zelenilo ovo idealna destinacija. Dodate li tome činjenicu da se na Grmeču nalaze razna zanimljiva izvorišta rijeka i jezera te mnoštvo špilja i pećina, bit će vam jasno o kakvoj je reljefnoj raznolikosti riječ. Rijeka Sanica jedna je od njih. Ona nastaje od dva vrela koja izviru ispod obronaka Grmeča. Prvo vrelo je s manjim jezerom, a drugo je pećinsko vrelo. Od ostalih većih hidrografskih kapaciteta izdvajaju se rijeke Una, Vojskova, Japra, Sanica i Korčanica. Od prirodnih jezera treba istaći Saničko i Jabukovačko jezero i mnoga druga Grmečka vrela i izvore sa svojim živopisnim i prekrasnim pejzažima koji privlače mnoge ljubitelje prirode ali i mnogobrojnu divljač.

Grmeč i njegova okolna područja pod utjecajem su planinske i umjerenokontinentalne klime. Od polovine maja do kraja septembra klimatske prilike su vema ugodne. Prijelazi godišnjih doba su postepeni i blagi. U planinskom dijelu zime su duge, a ljeta svježa. Međutim, mrazevi su česta pojava.

Legenda o sestrama zmijama

Zahvaljujući upravo povoljnim klimatskim prilikama i konfiguraciji terena, biljni i životinjski svijet na ovom prostoru raznovrstan je i vrlo bogat. Šume, šikare, livade, krčevine, rijeke i potoci, kao i visinska raslojenost, pružaju stanište raznolikoj flori i fauni. U šumama i travnjacima Grmeča mogu se vidjeti srne, zečevi, lisice, kune, tetrijebi, fazani, medvjedi, vukovi i divlje svinje. U grmečkim selima, kao i u drugim planinskim selima u Bosni i Hercegovini, stanovništvo se pretežno bavi sitnim poljoprivrednim radovima, stočarstvom, eksploatacijom šume i uslužnim djelatnostima. Priroda je u tom kraju još dobro očuvana i čista. Zbog toga su ljudi najviše zainteresirani za proizvodnju organskog meda, voća i ostale zdrave hrane.

O Grmeču su ispričane brojne priče i satkane zanimljive legende. Najviše je onih koje govore o nastanku grmečkih i podgrmečkih sela i porodica. Jedna od legendi koja se posebno izdvaja i koja i danas živi jeste ona o dvije sestre koje su se posvađale i pretvorile u zmije. Jedna je otišla da živi na Grmeč, a druga na susjednu planinu Osječenicu. Legenda kaže da se one svake godine posjećuju, a Drago Jeličić, mještanin sela Kolunić u podnožju Osječenice, za neke je internetske portale govorio da svake godine na proljeće primijeti neobičan trag kroz travu.

O zmijama na Grmeču pričaju i stari mještani mjesta Smoljanci. Oni govore o velikoj zmiji koja je živjela na Grmeču. Kažu, sve bi spalila kud prođe. Ako je neko poljubi, pretvorila bi se u ćup zlata i djevojku, i to bi mu pripalo. Ovo je samo djelić onog što se može čuti i vidjeti na Grmeču i u njegovoj okolini. Kao i mnogo puta dosad, nameće se činjenica koja nas uvjerava da, ako želimo upoznali našu lijepu Bosnu i Hercegovinu, neophodno je otisnuti se u njene prirodne ljepote koje se nalaze u svim njenim dijelovima.

*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.

Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.

Komentari (0)