Čovjek s bršljanom: Ilija u Hercegovini bere biljku od koje dnevno nekada zaradi i 350 KM

Spuštajući se strminom prema selu Glavska na krajnjem jugu Hercegovine, u općini Ravno, smještenom nedaleko od naselja Ivanica u blizini magistralne ceste Trebinje – Dubrovnik, ekipa Večernjeg lista nije ni pomišljala na iznenađenje i pravo otkriće što sve Hercegovci rade kako bi popunili kućni proračun, piše Večernji list čiju priču s terena prenosimo.

Znatiželju im je privuklo nekoliko kuća sa solarima, što znači da tu ipak ima života.

ČOVJEK S BRŠLJANOM

U prvi mah nisu primijetili nisku parkiranih automobila ekipe deminera. Jasno, čim se vide demineri, mora se ići strogo cestom i ne vršljati kraškim gustišem.

Zamišljali su, pišu, kako se osjećaju oni koji su tu nekada živjeli, a 30-ak godina nakon rata očito nisu sigurni mogu li doći i do svojih vrtova.

U tom trenutku, pred njima se ukazao čovjek nagnut preko zida obraslog bršljanom. Što će čovjek u bršljanu, otrovnom i ljekovitom u isto vrijeme?

A onda su spazili i vreću dobrano napunjenu listovima te biljke penjačice, zbog čega je porasla znatiželja. Na upit zašto bere lišće, susretljivi Ilija Vukasović iz Trebinja poče za mnoge Hercegovce neočekivanu priču.

"Ovo je "brštan", bere se godinama, ide u izvoz za Njemačku, služi za proizvodnju sirupa za kašalj, dobra je cijena, ali malo ga tko bere", kaže.

Čim spomenu cijenu, upitali su koja je.

"Cijena je od 2 do 3,50 KM, po dvije se otkupljuje u Trebinju, a po tri i pol u Sarajevu i Stocu. Ja vozim u Stolac. Ovaj posao radim 18 godina, u mirovini sam, ovo mi je hobi. Berem svakakvo bilje. “Brštana” se dnevno može ubrati od 50 pa do 120 kg. Sad je kratak dan, hladno je izjutra, kasno se počne, u ovo doba uberem 60 – 80 kg, a brao sam i po 120 kg.", kaže.

To znači, 100 kg po tri i pol KM, dnevnica 350 KM.

"Tako je, a troškova je 20 – 30 KM, dobra je dnevnica. Nema je ni Njemačka, ali nitko neće da bere, svatko voli gospodski život. Mi smo ostarjeli, mladost neće, otkupljivači zovu, a roba se traži. Od 100 i nešto, koliko nas je bilo unatrag pet, šest, 10 godina, nema sad petero-šestero uvrh glave, što se tiče Trebinja. Ima još u Ljubinju dvoje-troje, u Stocu četvero-petero i nitko više. Bere se sve, "brštan", kadulja, pelin, vrijesak, smilje… Stanica za otkup ima na svakom koraku, u Trebinju tri, u Ljubinju i Bileći po jedna, u Stocu dvije, u Sarajevu pet-šest… Potražnja je ogromna. Cijelu godinu imate posla. Zimi se bere "brštan", na proljeće ide pelin, sve se ljekovite trave otkupljuju. Preko ljeta najviše kadulja, u jesen vrijesak…", pojašnjava.

Na pitanje ima li odmora, kaže odmara kad se umori.

"Posla ima cijelu godinu, a kad se umoriš, odmoriš.", kaže.

Komentirajući zašto nema više berača, kaže da ni sam ne zna.

"I mene to čudi. Ja sam ovaj posao zavolio, to mi je i psihički odmor, a i korisno.", kaže.

Vrijedni Ilija potegne 30-ak km od Trebinja do Glavske, no dodaje da je njegov "radni" rejon cijeli jug Hercegovine – od Neuma do Glavske i Bijele, dužinski ugrubo stotinjak kilometara.

Zna najbolja nalazišta pojedinih ljekovitih biljaka, samo u poslu nema društva. A što se bršljana tiče, to je uistinu neobična biljka, istodobno i otrovna i ljekovita.

Uz ostalo, vole ga i pčele koje u fazi cvatnje na njemu skupljaju nektar, no mana tog meda je što se brzo kristalizira.