Sociologinja Bakić zaključuje da bi uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela u zakone Bosne i Hercegovine moglo značajno uticati na prevenciju i smanjenje ovog oblika nasilja. Prepoznavanje femicida u zakonu poslalo bi jasnu poruku da je nasilje prema ženama ozbiljan društveni problem koji neće biti tolerisan.Važni kontakti za prijavu nasilja:
Foto: DW
15.01.2025 |
Vijesti / BOSNA I HERCEGOVINA
Izvor: Akta.ba
AKTA.BA ISTRAŽIVANJE
Kako medijski naslovi produbljuju bol porodica žrtava femicida?
Narativ koji medijski naslovi oblikuju dodatno perpetuira stigmatizaciju žrtava i normalizuje nasilje u društvu.
"Isplivali stravični detalji femicida u Gradačcu: R*** je H*** ubio zbog ljubomore?",
"Horor u bh. komšiluku: Djevojku ubio od batina",
"Bivšu jurio po ulici, pa joj pucao u glavu",
"Usta su joj bila krvava, nisam je prepoznala na snimku",
Ovo su primjeri naslova koje mediji koriste prilikom izvještavanja o femicidu, a zbog kojih se porodice žrtava osjećaju gore.
"Bol svakim danom sve teža, jer svaki medijski naslov o Nizaminom ubistvu podsjeća na gubitak", kaže Zijada Vuković za Aktu. Njeno ubistvu su mnogi vidjeli jer je pušteno live i bio dostupan nekoliko sati na Instagramu.
Mediji imaju ključnu ulogu u oblikovanju percepcije femicida, ali u Bosni i Hercegovini postoji mali broj medija koji izvještavaju odgovorno, koristeći provjerene informacije, analizirajući problem i pozivajući institucije na odgovornost, smatraju iz Fondacije lokalne demokratije. Često se počinitelji opravdavaju, dok se žrtve prikazuju kao žene koje nisu prijavile nasilje, čime im se nameće osjećaj krivice, navode.
"Iako je ostvaren značajan napredak i povećana učestalost izvještavanja o nasilju nad ženama, trenutna praksa medijskog izvještavanja o femicidu u Bosni i Hercegovini i dalje zahtijeva unapređenje u pogledu etičkih standarda i zaštite identiteta žrtava. Još uvijek postoje slučajevi kada mediji nailaze na izazove u potpunom pridržavanju etičkih smjernica, što može nenamjerno doprinijeti dodatnoj uznemirenosti porodica žrtava i zajednica. Na primjer, u nekim izvještajima mediji otkrivaju lične podatke o žrtvama ili koriste informacije koje se mogu smatrati senzacionalističkim kako bi privukli veću pažnju na svoj sadržaj. Ove prakse potrebno je prevazići kako bi se osiguralo etičko izvještavanje o najtežem obliku nasilja nad ženama, femicidu", ističu iz ureda UN Women BiH.
UN Women educira novinare/ke o odgovornom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju, uključujući femicid, te štiti identitet žrtava. Sarađuju s fakultetima novinarstva i studentima/ama, promovirajući etičko i rodno osjetljivo izvještavanje. Također, rade s organizacijama civilnog društva i vladinim institucijama na podizanju svijesti o važnosti tih praksi.
Kako senzacionalizam utiče na porodice žrtava?
Bol žrtava postaje dvostruka – lična i javna, kroz senzacionalističke medijske prikaze. Sandra Zaimović, psihoterapeutkinja i vlasnica Agencije za savjetovanje Psihotron u Sarajevu, ističe da porodice prolaze kroz re-traumatizaciju zbog gubitka privatnosti i javnih osuda, što otežava proces žalovanja i oporavka. Zakoni i medijski standardi trebaju osigurati poštovanje žrtava i njihovih obitelji u izvještavanju o tragedijama.
"U konačnici, društvo ima pravo zahtijevati promjene u načinu izvještavanja, jer mediji nisu samo ogledalo stvarnosti – oni imaju ulogu u njenom oblikovanju. Odgovornim konzumiranjem informacija i pritiskom na medije da se pridržavaju etičkih standarda možemo smanjiti štetne posljedice senzacionalizma", zaključuje Zaimović za Akta.ba.
Iz ureda UN Women u BiH ističu da mediji imaju veliku odgovornost u izvještavanju o nasilju nad ženama i femicidu. Naglašavaju važnost ne samo ukazivanja na sistemske propuste, već i isticanja pozitivnih inicijativa i rješenja, uključujući uspješne intervencije i preventivne mjere. Također, ističu potrebu da mediji pruže informacije o resursima i podršci za preživjele, te da izvještavaju o femicidu na način koji ne senzacionalizira nasilje, već se fokusira na šira društvena pitanja.
Narativ koji medijski naslovi oblikuju dodatno perpetuira stigmatizaciju žrtava i normalizuje nasilje u društvu. Senzacionalistički pristup i fokus na opravdavanje počinitelja često doprinose marginalizaciji problema femicida, umjesto da ga adekvatno sagledaju i adresiraju, smatra Zaimović. "Za društvo, senzacionalizam stvara osjećaj nesigurnosti i širi anksioznost. Neprestano izlaganje šokantnim vijestima može normalizirati negativnost i umanjiti sposobnost ljudi da osjećaju empatiju prema stvarnim ljudskim tragedijama", ističe psihoterapeutkinja Zaimović.
Izabela Marković, pravnica, zaključuje da, osim stručne obuke svih aktera u borbi protiv nasilja, mediji mogu igrati ključnu ulogu dajući prostor stručnoj javnosti da objasni ovu problematiku, čime bi širili svijest o njenoj suštini s naučnog aspekta.
"Mediji mogu imati ključnu ulogu u prevenciji femicida i podizanju svijesti. Mediji bi se trebali fokusirati na doprinos obrazovanju javnosti o osnovnim uzrocima i posljedicama nasilja i femicida. To uključuje izvještavanje o učestalosti femicida, faktorima koji doprinose tome i uticaju koji on ima na društvo. Na taj način mediji mogu pomoći u razvijanju boljeg razumijevanja problema i promoviranju nulte tolerancije prema nasilju nad ženama. Ključno je osigurati kontinuirano medijsko praćenje nasilja nad ženama i van globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, jer dosljedno izvještavanje ne samo da drži pažnju na ovom pitanju, već i igra ključnu ulogu u pokretanju promjena ponašanja i zagovaranju nužnih reformi", navode iz ureda Women u BiH.
Kao jedno od rješenja, iz UN Women BiH navode da mediji trebaju surađivati s organizacijama civilnog društva i stručnjacima/kinjama kako bi osigurali tačno i odgovorno izvještavanje. To uključuje konsultacije s organizacijama koje rade na rodno zasnovanom nasilju, korištenje pouzdanih podataka i istraživanja, te pružanje resursa za čitatelje/ke koji mogu biti pogođeni temama o kojima se izvještava.
PORAŽAVAJUĆI PODACI
U posljednih 11 godina, ubijeno je najmanje 80 žena. Iako statistika o femicidu pruža podatke o opsegu i karakteristikama društvenog problema, važno je naglasiti da je svaka žrtva femicida imala vlastiti narativ. Žrtve su, prije svega, osobe koje su izgubile život zbog rodnih nejednakosti.
"Alarmantan i veoma tragičan porast femicida u Bosni i Hercegovini naglašava hitnu potrebu za sistemskim, institucionalnim i društvenim promjenama u cilju zaštite žena i borbe protiv rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici", navode iz OSCE-a BiH.
Prema istraživanju koje je sprovela Akta.ba, u 2024. godini zabilježeno je ukupno 12 žrtava femicida.
Žrtve femicida su umrle nasilnom smrću, često uslijed brutalanih napada i nasilja od strane partnera, bivših partnera ili drugih muškaraca koji su smatrali da imaju pravo da upravljaju životima i tijelima žena. Početna instanca femicida tokom 2024. godine je 7. februar, kada je zabilježen prvi slučaj, i nastavili su se kroz čitavu godinu, a završili 29. decembra, sažimajući tragediju koja je obuhvatila cijeli društveni spektar.
Prema podacima Federalne uprave policije, najviše krivičnih djela zabilježeno je u vezi sa Nasiljem u porodici, i to 98, što predstavlja smanjenje od 16 posto u odnosu na novembar 2023. godine. Prijavljeno je 98 lica, među kojima je 45 povratnika u izvršenju krivičnih djela. Slobode je lišeno 57 lica.
Joško Mandić iz Agencije za ravnopravnost spolova BiH ističe da su podaci o ženama ubijenim od partnera lako dostupni, ali za identifikaciju femicida potrebno je pribaviti informacije od svih relevantnih institucija. "Podaci nisu ažurni, pa bi svaki slučaj trebao biti detaljno istražen kako bi se uočile slabosti u sistemu. Za to je potrebno angažirati stručnjake, a planira se osnivanje Femicide Watch grupe za praćenje provedbe Istanbulske konvencije i femicida u BiH", navodi Mandić.
FEMICID VAN ZAKONA: NEDOSTATAK PRAVNE DEFINICIJE
Postavlja se pitanje da li podaci nadležnih institucija mogu pružiti pravi pokazatelj stvarnih razmjera femicida, posebno s obzirom na to da femicid još uvijek nije uvršten u Krivični zakon/ik.
U Krivičnom zakonu Federacije BiH ne postoji član koji se bavi femicidom, već se zločini klasificiraju prema općim definicijama teških ubistava.
Slično, u RS-u postoji samo član o teškom ubistvu, bez spomena femicida. Bez jasne pravne definicije, prikupljanje tačnih podataka je otežano. Sociologinja Sarina Bakić smatra da bi uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela moglo pomoći u prevenciji nasilja prema ženama i smanjiti društvenu toleranciju prema nasilju, ohrabrujući žrtve da prijave zlostavljanje.
Misija OSCE-a u BiH u razgovoru za Akta.ba pozdravlja prihvatanje Zakona o zaštiti od nasilja u porodici i ženama u FBiH, usklađenog s međunarodnim standardima.
Naglašava potrebu za ubrzanjem rada na zakonima u Parlamentu, uključivanjem ključnih aktera u rasprave i usklađivanjem kantonalnog zakonodavstva za oduzimanje oružja u slučajevima nasilja.
OSCE apelira na Vladu RS-a da unaprijedi zakonodavstvo za zaštitu žrtava i efikasno procesuiranje nasilnika, uz dosljednu provedbu zakona, prevenciju, podršku žrtvama i podizanje svijesti o rodnoj ravnopravnosti.
Povećanje pristupa skloništima i pravnoj pomoći ključni su za učinkovitu zaštitu žrtava. OSCE poručuje da nema izgovora za nasilje nad ženama i nastavlja podržavati inicijative za sigurnost i jačanje zakona.
"Mediji također mogu imati važnu ulogu u podržavanju javnih inicijativa za zakonodavne promjene i bolju zaštitu žena koje su preživjele nasilje. To uključuje isticanje potrebe za jačim zakonima i politikama kako bi se spriječio femicid i osiguralo da počinitelji snose odgovornost. Medijsko izvještavanje također može pojačati glasove preživjelih, pomažući u izgradnji javne podrške", navode iz ureda UN Women u BiH.
Izabela Marković ističe da je ključ u prepoznavanju i jasnom definiranju femicida i rodno zasnovanog nasilja kako bi društvo shvatilo ozbiljnost problema.
Marković podsjeća da postoje brojne definicije femicida.
"U suštini, femicid se može posmatrati kao kriminološki pojam koji se koristi za označavanje umišljajnog ubistva žene izvršenog od strane muškarca u čijoj osnovi stoje različiti motivi koje možemo svesti na mizoginiju ili želju da posjeduju ženu kao predmet kojim mogu da raspolažu", kaže ona, kao i da je prepoznavanje samog femicida nužno za otvaranje prostora za društvenu transformaciju.
Prepreke za efikasnu implementaciju zakona za zaštitu žena u BiH uključuju patrijarhalne obrasce, rodne stereotipe, normalizaciju nejednakosti, toleranciju prema nasilju i okrivljavanje žrtve, objašnjava Marković, pravnica i autorica prvog stručnog rada o femicidu u BiH. Žene su često suočene s pitanjima o svom ponašanju, što implicira njihovu odgovornost za zlostavljanje, a tu su i nepovjerenje u institucije, ekonomska nesigurnost, religijski narativi i uticaj medija.
Za stvarnu promjenu potrebno je osnažiti institucije i društvo kroz obrazovanje, medijsku odgovornost i društvene inicijative koje će omogućiti sigurniji prostor za žene, gdje će im se vjerovati i pružiti odgovarajuća pomoć.
Sarina Bakić, profesorica sociologije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu ističe da mediji često zanemaruju širi društveni kontekst nasilja prema ženama, fokusirajući se na individualne uzroke.
Marković naglašava važnost pravovremenih koraka u borbi protiv porasta ubistava žena i primjeni postojećih zakona. Potrebno je multisektorsko pristupanje koje uključuje prevenciju, edukaciju i podizanje svijesti među ženama i djevojčicama o pravima i zaštiti.
ZAKONSKA RJEŠENJA?
Izabela Marković, analizirajući postojeća zakonska rješenja u BiH koja regulišu ovu problematiku, primjećuje da postoje mnogi pravni alati koji su na raspolaganju žrtvama nasilja u porodici: "Međutim, ako razgovaramo sa žrtvama nasilja u porodici, čućemo mnogo pojedinačnih iskustava koja ukazuju na neadekvatnu primjenu istih, koja je najčešće rezultat patrijarhalnog vaspitanja koje još uvijek dominira u BiH i pogrešne percepcije nasilja u porodici."
Iako su postignuti značajni koraci za prevenciju i zaštitu u zakonodavnom okviru, prava žrtava nasilja često ostaju samo na papiru, dok svakodnevna realnost pokazuje da žene i dalje trpe nasilje, često zbog društvenih, ekonomskih i kulturnih faktora. Izabela Marković naglašava primjere iz našeg društva:
"Još uvijek imamo situacije u kojima policajac pita ženu koja je došla da prijavi supruga zbog nasilja, čime ga je izazvala da se tako ponaša prema njoj. Pored toga, loša ekonomska situacija, nezaposlenost, male plate, briga za djecu i njihov razvoj, stambeni problemi, nedostatak podrške od strane patrijarhalne tradicionalne porodice itd., sve su to izazovi sa kojima se suočava žena koja doživi nasilje u porodici."
Zakon, iako nužan za zaštitu prava i sigurnosti žena, sam po sebi nije dovoljan da bi značajno unaprijedio položaj žrtve nasilja. Postavlja okvir, ali istinski napredak može se postići samo kroz sveobuhvatan odgovor cijele društvene zajednice. Marković, pravnica za Akta.ba pojašnjava:
"Zakon, sam po sebi, ne može mnogo unaprijediti položaj žene žrtve nasilja, bez adekvatne reakcije cijele društvene zajednice i bez adekvatne primjene od strane subjekata zaštite Preduslov za to jeste stvaranje nulte tolerancije na bilo koji oblik nasilja prema ženama, a čini mi se da se naša društvena zajednica u poslednje vrijeme udaljava od ovog cilja", smatra ona.
POLICIJA: 122
SOS telefon za žrtve nasilja u Federaciji BiH: 1265
SOS telefon za žrtve nasilja u RS-u: 1264
Semina Sadiković
*Pri preuzimanju teksta s portala Akta.ba potrebno je navesti izvor i linkovati tekst.
Dojavi vijest na viber +387 60 331 55 03 ili na mail urednik@akta.ba.
